Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (10): Početak političkog raskida sa SKJ

Optuživanje Đilasa da je pao pod uticaj Bevana, izneseno na Trećem plenumu SKJ 1954, prilikom njegovog smjenjivanja, treba sagledati u kontekstu političkog obračuna, pa s toga i kao jednu od, u tom trenutku, korisnih činjenica za dodatnu političku degradaciju Đilasove ličnosti. Uostalom, i sam Tito se od toga ogradio u pismu upućenom Bevanu poslije Đilasovog smjenjivanja, kada je Bevan lično protestovao zbog navedenih iskaza o njegovom lošem uticaju na Đilasove stavove.

Međutim, ne bi trebalo potpuno isključiti mogućnost da je Anojrin Bevan u izvjesnoj mjeri, možda čak i bez svoje namjere i Đilasove želje, ipak mogao uticati na formiranje pojedinih Đilasovih političkih pogleda. Prije svega, treba imati u vidu da je Bevan važio za izuzetno respektabilnu političku figuru i neosporan autoritet u dijelu Laburističke partije, što mu je omogućilo aktivno i uspješno opoziciono djelovanje u samoj partiji. To Bevanovo suprotstavljanje zvaničnom partijskom vođstvu moglo je biti inspiracija i model ugledanja i Đilasu, u njegovoj sve izrazitijoj i otvorenijoj težnji ka slobodnom ispoljavanju mišljenja u jugoslovenskoj partiji. Na ovu pretpostavku naročito ukazuje Đilasova odluka da javno i odlučno nastavi sa kritičkim oglašavanjem upravo neposredno poslije Bevanove posjete u avgustu 1953, kada je imao priliku da kao domaćin provede dosta vremena u prijateljskom i neobaveznom druženju sa gostima iz Velike Britanije. U tom kontekstu, važno je uzeti u obzir i Kardeljevu tvrdnju da mu je Đilas u to vrijeme iznosio predloge o formiranju nove partije. Kardelj je navedene Đilasove ideje direktno povezivao sa uticajem Anojrina Bevana.

Đilasovo suprotstavljanje birokratizaciji i društvenim devijacijama (9): Odbacio mogućnost uticaja britanskog laburiste

Tako Đilas u svojim memoarima bilježi da je odmah poslije odlaska Bevana prionuo na rad u ''Novoj misli''. Rezultat tog napora ogledao se u opširnom članku "Početak kraja i početka", koji se pojavio u avgustovskom broju. Ovaj članak predstavljao je Đilasovu prekretnicu u konačnoj odluci da nastavi sa kritikom bez obzira na posljedice. Pored toga što je iznio bespoštednu kritiku poststaljinske sovjetske stvarnosti, što u datoj situaciji, spremnosti jugoslovenskog rukovodstva na promjenu politike prema Moskvi i normalizaciju odnosa nimalo nije koristilo, Đilas je veliki dio članka posvetio nastavku oštre kritike birokratskih pojava u društvenim sistemima, tačnije, prirode birokratije kao jedne od osnovnih poluga moći vladajućih slojeva. To se pak kosilo sa novim kursom u unutrašnjoj politici, čija se suština odnosila na reuspostavljanje monolitnosti i jedinstva unutar SKJ, odnosno učvršćivanje vlasti.

U pomenutom dijelu članka koji je naslovio "O prirodi birokratizma (i onog u SSSR i svakog drugog)", Đilas je jasno pokazujući da nema namjeru da odustane od svojih kritičkih stavova najavio početak političkog raskida sa SKJ. Oštro izvedena analiza birokratskih devijacija, koja je dobrim dijelom predstavljala sintezu već formiranih stavova, udarala je na samu suštinu moći vladajućeg državno-partijskog aparata, centralnu vlast i poziciju vodeće ličnosti. Jasno je bilo da se Đilas politički pozicionirao nasuprot ostalom dijelu rukovodstva i odlukama usvojenim na Drugom plenumu. Đilas je potpuno svjesno ustao protiv zaustavljanja demokratskog trenda i, kako u jednom od kasnijih kazivanja kaže: "Onda sam svjesno išao na iskazivanje svog mišljenja iako sam osjećao da se ono razlikuje od Titovog."

PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ

(KRAJ)