"Tužilac pobija odluku tuženog, iz svih zakonskih razloga, u bitnom navodeći da je dana 26.06.2020.godine izabran na petogodišnji mandat na funkciju glavnog specijalnog tužioca, ali da je, prije isteka drugog mandata, zbog opšte poznatog progona i negativne percepcije javnosti da je ispunio uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, pokrenuo postupak pred nadležnim Fondom PIO radi utvrđivanja činjenica od kojih zavisi njegovo pravo na starosnu penziju. Nakon sprovedenog postupka, prvostepeni organ je dana 25.08.2021.godine donio rješenje kojim je utvrdio da je tužilac stekao uslove za starosnu penziju, koje rješenje je poništeno rješenjem Ministarstva finansija od 04.10.2021.godine. Postupajući po uputima drugostepenog organa, kako je naveo dalje, prvostepeni organ je rješenjem od 23.11.2021.godine odbio zahtjev tužioca za utvrđenje ukupnog staža osiguranja, uz obrazloženje, iz stava III dispozitiva navedenog rješenja, da u matičnoj evidenciji Fonda PIO nije evidentiran staž osiguranja ostvaren u svojstvu profesionalnog vojnog lica prije 15.08.2007. godine, jer je utvrđivanje istog u nadležnosti Ministarstva odbrane. Protiv ovog rješenja tužilac je podnio žalbu dana 06.12.2021.godine, koji upravni postupak je i dalje u toku. Posebno je istakao da je, radi utvrđivanja staža osiguranja, pokrenuo upravni postupak i pred Ministarstvom odbrane, kao jedinom nadležnom organu, koji postupak je, takođe, u toku. Po nalaženju tužioca odluka tuženog je nezakonita jer, u smislu odredbe člana 105 stav 1 Zakona o državnom tužilaštvu, postupak za utvrđivanje, pa i samo utvrđivanje uslova za nastupanje nekog od razloga za prestanak tužilačke funkcije, pa i uslova za sticanje prava na starosnu penziju, u isključivoj je nadležnosti rukovodilaca tužilaštva, u konkretnom za glavnog specijalnog tužioca, u nadležnosti vrhovnog državnog tužioca, odnosno lica koje ga zamjenjuje. Po nalaženju tužioca v.d. Vrhovne državne tužiteljke je u smislu navedene i odredbe člana 46 Zakona o upravnom postupku, bila dužna da sprovede ispitni postupak i o rezultatima istog obavijesti Tužilački savjet, kao kolegijalni organ, u skladu sa članom 67 istog zakonskog propisa, koji bi nakon toga pristupio donošenju odluke. Međutim, umjesto da Tužilački savjet odlučuje o rezultatima ispitnog postupka, sprovedenog u zakonom predviđenoj proceduri, kolegijalni organ je glasao o dopisu Fonda PIO koji, u suštini, predstavlja prepis akta Ministrarstva odbrane od 10.06.2021.godine, koji, takođe, nije donijet od nadležnog organa, niti je proizvod upravnog postupka koji i dalje teče pred Ministarstvom odbrane. Posebno je istakao da je tužiocu povrijeđeno i pravo na izjašnjenje na rezultate ispitnog postupka, jer je tužilac, nakon saznanja iz štampanih medija o održavanju sjednice ovog kolegijalnog tijela, pokušao da samoinicijativno učestvuje u ovom postupku, dostavljajući Tužilačkom savjetu dopis Tu-S VIII broj 10/22 od 17.02.2022.godine da zastane sa odlučivanjem i postupak vrati na početak, kako bi se ispoštovala odredba člana 105 Zakona o državnom tužilaštvu, nakon čega je istom organu dostavio i dokaze da akt Ministarstva odbrane od 10.06.2021.godine, na koji se Fond PIO pozvao u svom obraćanju Tužilačkom savjetu, sadrži netačne podatke o stažu osiguranja tužioca, koje dokaze Tužilački savjet nije sprovodio, niti je tužiocu dao pravo na izjašnjenje. Po navodima tužioca, osporena odluka je zahvaćena i povredom pravila postupka iz člana 104 stav 1 Zakona o upravnom postupku, jer Tužilački savjet nije prekinuo postupak zbog rješavanja prethodnog pitanja, imajući u vidu da je pred Fondom PIO u toku postupak za utvrđivanje staža osiguranja tužioca sa uvećanim trajanjem, kao i utvrđivanja činjenice o uplati doprinosa za period ostvarenog staža sa uvećanim trajanjem, u kom postupku je prvostepeni organ donio rješenje dana 23.11.2021.godine, protiv kog rješenja je tužilac izjavio žalbu, pa je navedeni postupak i dalje u toku pred drugostepenim organom. U daljem referatu tužbe, tužilac je ukazao na povrede postupka koje se tiču uslova za izuzeće pojedinih članova Tužilačkog savjeta, koji predlozi za izuzeće su odbijeni od strane tuženog organa, ali i da je utužena odluka zahvaćena povredom pravila postupka iz člana 22 stav 7 Zakona o upravnom postupku, jer ista ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva tužioca za održavanje rasprave u njegovom prisustvu, odnosno prekidu postupka do okončanja prethodnog pitanja. Tužilac je posebno ukazao da u konkretnom slučaju nijesu ispunjeni uslovi iz čl. 61 i 62 Zakona PIO, shodno kojima je predviđeno da se u staž osiguranja ne može ni u kom slučaju računati penzijski staž, niti pak staž osiguranja sa uvećanjim trajanjem, kako je to učinio tuženi organ. Iz izloženog je predložio da se tužba usvoji i osporena odluka poništi.

U odgovoru na tužbu tuženi organ je osporio osnovanost navoda iste iz razloga iznijetih u osporenoj odluci, sa predlogom da se tužba odbije kao neosnovana.

Tužba je neosnovana", dio je presude.