Postoje osnovane sumnje u nezavisnost sudije Osnovnog suda Danila Jegdića u postupku prodaje imovine podgoričke fabrike „Radoje Dakić”, navodi se u dopisu koji je advokat koji zastupa 105 izvršnih povjerilaca preduzeća u stečaju Ljubomir Marković uputio ministru pravde Zoranu Pažinu.
Marković je naveo da je smatrao neophodnim da obavijesti ministra o nezakonitostima koje se dešavaju u tom sudskom predmetu, te naveo šest situacija u kojima je, prema njegovom mišljenju, prekršen zakon i sve se to dešava na štetu povjerilaca „Radoja Dakića”.
On je kazao da sud ne sačinjava rješenje o redosledu namirenja izvršnih povjerilaca, računajući vrijeme nastanka i visinu potraživanja, te sredstva obezbjeđenja, već samo donosi pojedinačne zaključke na koje bivši radnici nemaju pravo žalbe, što je suprotno Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju.
– Tako su izvršni povjerioci stavljeni pred svršen čin bez prava na žalbu. U postupku namirenja neosnovano se favorizuje Glavni grad vezano za naplatu potraživanja od pet miliona eura koje datira iz 2013. godine i to na način da se Glavnom gradu preda u vlasništvo 30 hiljada kvadrata zemljišta na ime saobraćajnica kroz Detaljni urbanistički plan, po cijeni od 80 eura po metru kvadratnom, što je više nego smiješno i simptomatično, imajući u vidu da se kvadrat zemljišta procjenjuje na 300 eura – rekao je Marković.
On je podsjetio da su povjerioci na ročištu održanom u martu dostavili ponudu za kupovinu dijela imovine fabrike, odnosno parcele upisane kao UP 16 površine 11,7 hiljada kvadrata.
– Postupajući sudija je na ročištu donio zaključak, na koji niko nije imao prigovor, a u zaključku je navedeno da tu ponudu sud prihvata uslovno, dok se ne izvrši vještačenje, koje bi utvrdilo da li potraživanja izvršnih povjerilaca dostižu polovinu procijenjene vrijednosti nepokretnosti.
Nakon toga je sudski vještak Srđan Pupovac, 16. aprila, dostavio sudu nalaz i mišljenje, na koji nije bilo primjedbi, a koji je potvrdio da visina potraživanja i troškovi postupka izvršnih povjerilaca dostižu polovinu vrijednosti nepokretnosti koja je tražena na ustupanje na ime ispunjenja obaveze izvršnog dužnika čime je zaključak postao pravosnažan – istakao je Marković.
On je naglasio da zaključak o prihvatanju ponude postao pravosnažan i da je sud morao odmah i bez odlaganja da donese zaključak o predaji imovine izvršnim povjeriocima, ali to, kako je naveo, ne radi iz razloga znanih samo sudiji Jegdiću.
– Dana 30. septembra umjesto zaključka o predaji nepokretnosti izvršnim povjeriocima punomoćnik istih dobija rješenje 875-06 od 7. septembra 2015. o odbijanju ponude izvršnih povjerilaca kupovine nepokretnosti izvršnog dužnika, a riječ je o urbanističkoj parceli. Ovim rješenjem sud odlučuje u onome o čemu je već pravosnažno odlučeno, pa se osnovano nameće sumnja da je iz nekog centra moći sudu savjetovano da donese ovakvo rješenje zbog viših interesa i na taj način pogaze zakon i pravosnažne sudske presude sudova ove države. Da bi to rješenje proizvelo pravno dejstvo onda se pravosnažni zaključak o istoj pravnoj stvari iz istog predmeta od marta mora staviti van snage i isključiti iz pravnog poretka jer o istoj pravnoj stvari iz istog pravnog osnova u istom predmetu ne mogu egzistirati dvije međusobno suprotne odluke suda – objasnio je Marković.
On je istakao da je u sva dešavanja upućen predsjednik suda Zoran Radonjić.
U martu je prodata imovina u vrijednosti 2,2 miliona eura, a od tada se ročišta odlažu, jer su advokati pet puta tražili izuzeće sudije Jegdića, dok na drugoj strani povjerioci još nijesu dobili novac od prodaje.
B.Ma.
Sud pogriješio i u procjeni
Marković je u dopisu Pažinu naveo da je Osnovni sud pogriješio i u procjeni imovine fabrike.
– Sud je naložio procjenu imovine fabrike iako je 2014. godine vještak Milanka Popović procijenila na 81 milion eura. Procjenom od prošle godine koju je radio vještak Marko Radunović imovina je procijenjena na 51 milion što predstavlja neosnovano smanjenje vrijednosti imovine zbog neprimjenjivanja odgovarajuće odluke o načinu procjene nepokretne imovine – rekao je Marković.