U Crnu Goru juče je autobusom preduzeća „Turing“ doputovalo 16 azilanata koji su poslednjih osam mjeseci boravili u Njemačkoj. Radi se o nekoliko porodica iz Rožaja i Bijelog Polja.
Njemačka je u petak vratila četiri autobusa sa državljanima Crne Gore, Srbije, BiH i Makedonije. Ovo je prvi put da ova država organizovano zajedno vraća građane sa Balkana. Jedan autobus je juče dovezao crnogorske građane do Berana i u njemu su se nalazili građani iz Rožaja i Bijelog Polja.
Organizovani prevoz je finansirala njemačka vlada preko agencije Eurolines. Po dva autobusa su krenula iz Hanovera i Dortmunda. Članovi bjelopoljske nevladine organizacije Euromost, na čelu sa izvršnim direktorom Almerom Mekićem, juče su razgovarali sa porodicama koje su vraćene u Crnu Goru. Jedna od njih je i porodica Muamera Bajrovića iz Rožaja, koji se prije pet mjeseci sa suprugom i četvoro djece, školskog uzrasta, uputio na azil u Njemačku.
Muamer se prvo sa svojom porodicom prijavio u prihvatni centar u Braunšvajngu na ekonomski azil, odakle su nakon 18 dana prebačeni u Giforn, a nakon dva mjeseca dobio je kuću na raspolaganje koju je dijelio sa još jednom porodicom iz Bijelog Polja.
Muamerova porodica je dobila rok od osam dana da napusti Njemačku, što su oni i učinili. Dobio je rješenje u kojem se navodi da nema osnov za dobijanje azila u Njemačkoj i rok od osam dana da se napuste Njemačku ili će biti deportovani. Rekao nam je da je čuo od socijalnih radnika da će do Nove godine skoro sve crnogorske građani biti vraćeni.
Muamer kaže da nema razloga da se kriju, i da su svi otišli na ekonomski azil iz ekonomskih razloga jer nijesu mogli svoje porodice da prehrane i djecu školuju.
– Niko nam ne može zabraniti da tražimo za sebe i svoju porodicu ekonomski status – objašnjava Bajrović.
On je najavio da će se već u ponedjeljak obratiti predsjedniku opštine Rožaje da pomogne njegovoj porodici.
– Naročito kad je u pitanju upis djece u škole, s obzirom da su mi djeca u Njemačkoj pohađala školu, to će mi biti preoritet. Prijaviću se na biro za zapošljavanje, a ako ne budem mogao opet da prehranim svoju porodicu, opet ću se opredijeliti za odlazak sa porodicom u neku drugu državu ili ka Podgorici i primorju – naglasio je Bajrović.
Muamer kaže da je veliki priliv Sirijaca ubrzao njihov povratak u Crnu Goru.
– Svjesni smo da se ekonomski azil teško dobija, ali ako bih se mogao opet vratiti na azil u Njemačku to bih i uradio. Ne možete shvatiti taj osjećaj kada odete iz jedne države gdje nemate da svoju djecu prehranite i školujete u državu u koju sve to dobijete, pored gostoprimstva koje smo doživjeli, od socijalnih radnika do službenika u institucijama sa kojim smo bili u kontaktu, da ne pominjem komšijski odnos njemačkih građana, kao da smo stotine godina živjeli zajedno sa tim ljudima – naglasio je Bajrović.
Muamer dodaje da je djeci teško pao povratak i da zbog toga treba odmah da krenu u školu kako bi se uklopili u društvo.
– Pored socijale koju smo primali, socijalna ustanova je meni i mojoj supruzi obezbijedila i posao. Radili smo za euro po satu – navodi on.
Euromost poziva sve građane koji narednih dana budu doputovali iz Njemačke da se za pomoć obrate nadležnim ustanovama i institucijama.
M.N.
Povratak teško pao
Rijetke su bile porodice koje su juče željelje javno da govore o povratu, tražili su da ostanu anonimni.
– U Njemačkoj nam je bilo dosta lijepo. Imali smo solidan smještaj i dovoljno novca da se hranimo. Međutim, došlo je naređenje da moramo da napustimo Njemačku, što nam je teško palo, znajući da se u Bijelom Polju teško živi. No, pokušaćemo da se nekako snađemo – kazao je srednjovječni muškarac koji se juče sa porodicom vratio u Bijelo Polje. Minulih dana u Berane je iz Njemačke doputovalo par porodica od kojih je jedna deportovana avionom do Podgorice.
– Otišao sam prije osam mjeseci za Njemačku sa suprugom i dvoje djece jer sam ovdje jedva sastavljao kraj sa krajem. Nadali smo se da će nam njemačke vlasti dozvoliti da radimo i ostanemo da živimo u toj zemlji, kako nam je to u početku i obećano. Ta želja nam se nije ispunila. Poslije više upozorenja deportovali su nas avinom do Podgorice. Tako smo se vratili u Berane bez igdje ičega. Poslije svega morao sam da nastavim da se bavim pijačnom prodajom od koje nema skoro nikakve zarade – ispričao je jedan od azilanata iz beranskog naselja Talum.D.J.
Nada se poslu
Iz Njemačke se u zavičaj vratio i tridesetjednogodišnji Suka Bošnjak iz petnjičkog sela Azane, ističući da nije oduševljen boravkom u toj zapadnoevropskoj zemlji.
– Šest mjeseci sam boravo sa ženom i troje djece u jednom mjestu kraj Hanovera. U početku smo bili u kolektivnom smještaju, a kasnije smo na korišćenje dobili neki manji stan. Do posla nijesmo mogli nikako da dođemo. Uz to, bilo nam je ograničeno kretanje, što se kosilo sa obećanjima koje smo dobijali prije odlaska za Njemačku. Zato sam pozvao predsjednika opštine Petnjica Samira Agovića i obavijesto ga da ja i moja porodica moramo da napustimo Njemačku. On je obećao da će nam pomoći da nekako ponovo organizujemo život u mjestu gdje smo rođeni. Sada sam u porodičnoj kući u Azanama i očekujem da dobijem bilo kakav posao u Crnoj Gori – naglasio je Bošnjak.D.J.