Početkom ove godine Izdavačko-informativna ustanova „Svetigora” pokrenula je u okviru ranije započete edicije „Srpska kulturna i duhovna baština” kolo „Sveti Nemanjići”. U ovom kolu biće objavljeno osam knjiga. Kako ističe protojerej-stavrofor Radomir Nikčević, direktor „Svetigore”, edicija „Srpska kulturna i duhovna baština” započeta je prije nekoliko godina, sa ciljem da se 2013. godine proslavi jubilej - 900 godina od rođenja Svetog Simeona Mirotočivog. Odnosno, naglašava protojerej-stavrofor Nikčević, da „ukažemo na `početak početka` naših duhovnik, kulturnih i nacionalnih stremljenja”.
- Osnovno značenje riječi kultura potiče od latinske riječi cultus, u značenju obrađivati, gajiti, njegovati... Kultura je, u stvari, pobjeda oblika nad haosom, nad nečim što je divlje, neuređeno. Nemanjići su ti koji su uobličili srpski etnos u svakom pogledu. Zato smo mi u prvom kolu ove edicije „Nemanjićki manastiri” objavili 10 sažetih i bogato ilustrovanih monografija nemanjićkih zadužbina, a ove godine smo počeli objavljivanje biografija najznačajnijih Nemanjića, od kojih su Sveti Sava Srpski i Sveti Simeon Mirotočivi već izašle – kaže Nikčević. Biografija Svetog Save naišla je na lijep prijem kod publike. Danas uz „Dan” može se nabaviti po cijeni od 3,99 eura i druga knjiga iz ovog kola, žitije Svetog Simeona Mirotočivog. Kao i u prethodnoj knjizi, čitalac će naići na niz važnih podataka i događaja iz života ovog nemanjićkog vladara i sveca.
● Zanimljiva je i forma ovih knjiga - ilustrovano žitije. Otkud ideja da knjige pravite u ovom obliku?
- Žitija svetih, po riječima velikog teologa našeg vremena, i najvažnijeg hagiografa, pisca žitija, u našoj Crkvi, Sv. oca Justina Popovića, predstavljaju život Gospoda Hrista koji se ponavlja u životima Svetih, budući da Crkva, i sve u njoj, odražava život Gospoda Isusa Hrista. Svetitelji su u sebe duboko urezali Hristov lik i zato ih vjerni u Crkvi doživljavaju kao istinske svjedoke prave vjere. To najbolje svjedoči apostol Pavle riječima: „Ne živim ja, nego živi u meni Hristos”. Pošto naša Crkva 19 Nemanjića smatra svetima, onda se ta forma žitija nametnula sama od sebe. Tu smo, naravno, imali i izvjesnih problema. O Sv. Simeonu Nemanji, odmah poslije njegovog upokojenja nastala su tri prelijepa žitija: iz pera njegovih sinova Stefana Prvovjenčanog i Svetog Save i Savinog učenika Domentijana, dok o Svetom kralju Vladislavu, unuku Sv. Simeona, do danas nemamo, ili pak nije sačuvano, cjelovito žitije. Naša knjiga o njemu biće i prvi pokušaj pisanja tog žitija. Pored toga većina svetitelja o kojima je riječ ovdje, do sada, nijesu imali žitijnu ikonu, pa je ovo bio i dobar način da im se na neki način odužimo i da učvrstimo naše sjećanje, pamćenje na njihove svete živote i hrišćanske podvige.
● Šta je cilj knjiga iz kola „Sveti Nemanjići”?
- Priča o Nemanjićima, koji su i sa našim savremenim pokoljenjem vezani hiljadama niti, najdublja je priča, najznačajnije mjesto sjećanja za cjelokupan srpski narod, na svim njegovim teritorijama. To je naše sabirno sočivo, paradigma našeg opstanka u zajednici naroda ovoga svijeta. Da smo se češće i više sjećali Nemanjića ne bi danas srpski narod došao do ovakve dezintegracije, samoporicanja i gubljenja identiteta, rascjepkanosti bića. Događaji i detalji iz njihovih burnih, a opet duboko u vjeri i rodoljublju utemeljenih, života uče nas da moramo imati snage da se odupremo svojim neprijateljima, strpljenja da podnesemo neumitne tokove istorije i onoga na šta ne možemo da utičemo i stalnosti da istrajemo u svom duhovnom identitetu, svojoj vjeri, jeziku, pismu... Nemanjići nas uče da je vrijedno samo ono što je vječno i da sitnice ne smiju da nas pokolebaju i da nam oduzmu hrabrost i odlučnost da se sačuvamo od pošasti savremenog svijeta i savremene osjećajnosti.
● Planirate li u okviru edicije „Srpska kulturna i duhovna baština” još neko kolo koje bi se bavilo temama iz kulturne baštine srpskog naroda?
- Pa, samu ediciju smo široko postavili, tako da ima velikog prostora za rad i objavljivanje, podsjećanje na sve što je vrijedno u našoj kulturi i duhovnom životu. Nadamo se da će takvih knjiga još biti, ali u ovom trenutku, dok smo skoncentrisani na Nemanjiće, rano je još o tome govoriti. Čini mi se da smo se malo, kao narod, probudili i počeli vraćati svojim korijenima. Čujem i da se planira u Beogradu podizanje spomenika Simeonu Nemanji, a dobro bi bilo da do 2019. godine, kada budemo proslavljali veliki jubilej 800 godina od uspostavljanja Žičke arhiepiskopije, odnosno 800 godina istorije Srpske Crkve, bude i potpuno završen Hram Svetoga Save na Vračaru. Što se tiče „Svetigore”, ona je već edicijom „Srpska kulturna i duhovna baština” počela i duboko zašla u obilježavanje najvećih i najznačajnijih jubileja za istoriju srpskog naroda i naše pomjesne Crkve. Nadamo se da će naš primjer uticati i na druge značajne institucije i pojedince da se svi zajedno prisjetimo naših duhovnih i kulturnih početaka, da bismo se kao narod, koji je sve svoje prave vrijednosti temeljio na Hristu i Jevanđelju, sačuvali od savremenog duha vremena koji teži potpunom obezličenju i pojedinaca i naroda.
R.K.
Duhovnim očima gledamo ljepotu
● Da li su se u našoj kulturi, do sada, pojavljivala ilustrovana žitija?
- Srpska riječ slika mnogo govori, s lika znači odraz lika. Čovjek je stvoren po liku, po obrazu Božjem. Biti obrazovan znači obrazovati-formirati svoj lik po uzoru na Prvolik tj. obraz Božji, postati sličan Bogu. Zato naša hrišćanska kultura njeguje ikonu, kao preobraženu, duhovnu sliku Boga, čovjeka i njegove stvarnosti. Njen je cilj da mislenim, duhovnim očima vidimo nebesku i Božansku ljepotu. Postoji i jedna mudra misao da prava slika može da kaže više nego hiljade riječi. U našoj srednjovjekovnoj književnosti poznato nam je da je žitije Sv. Stefana Dečanskog, pisca Grigorija Camblaka propraćeno minijaturama, a čuveni slikar Longin je na osnovu toga žitija naslikao i žitijnu ikonu Svetog Stefana Dečanskog, sa koje stručnjaci posebno ističu scenu bitke na Velbuždu. Mi smo se eto, dosjetili, da na ovaj način ponovimo to što je bilo lijepo i korisno u našoj tradiciji. Crkvena umjetnost traži visok stepen umijeća, zahtijeva neprekidan stvaralački napor, bogoslovsko znanje. Za potrebe ovih knjiga, naši ikonopisci su naslikali na drvetu, na zlatnoj podlozi, osam stojećih ikona Sv. Nemanjića, sa scenama iz njihovog života u okolnim poljima. Ikona Sv. Save, koju je radio ikonopisac Boris Markuš, na dan promocije knjige, mitropolit Amfilohije svečano je darovao Hramu Svetog Save.