U periodu od januara do kraja novembra prošle godine iz gradova na sjeveru iselilo se 1.189 građana, pokazuju podaci Monstata. U mjesečnom statističkom pregledu te institucije konstatuje se da je najveća razlika između broja doseljenih i odseljenih u Bijelom Polju i to – 381, Beranama – 203, Pljevljima – 142 i Rožajama – 119. Što se ostalih gradova na sjeveru države tiče u Mojkovcu je broj iseljenih za 67 veći od broja doseljenih, Kolašinu 66, Plužinama 50, Andrijevici i Petnjici 45, Plavu 34, Šavniku 29, a Žabljaku osam.
Najviše građana se doselilo u Podgoricu, koja ima 1.663 novih stanovnika, dok su se 693 iselila.
U centralnoj regiji u Nikšiću broj doseljenih je za 212 manji nego broj odseljenih građana, a na Cetinju za 100.
Na primorju, Herceg Novi je grad iz kojeg se više lica iselilo nego što se doselilo, i ta razlika je 23, kao i Ulcinj, gdje je broj onih koji su otišli za 21 veći od onih koji su došli.
Pozitivan migracioni saldo, osim Podgorice, imaju Bar, gdje je broj doseljenih veći od odseljenih za 262, Budva 220, Tivat 76, Danilovgrad 13 i Kotor četiri.
Gusinje je jedina opština iz koje se 10 građana iselilo, a isto toliko ih se doselilo.
Predsjednik podgoričkog odbora Radničke partije Radovan Tošković smatra da je iseljavanje građana sa sjevera sistematsko uništavanje tog dijela države, koji će uskoro ostati pust.
– Ako se nastave započeti trendovi sa iseljavanjem najbogatijeg dijela države, u smislu prirodnih resursa, biće to kraj tog kraja. S obzirom da je aktuelni režim uništio sve, ne bi me čudilo da oni namjerno stvaraju takvu klimu koja doprinosi iseljavanju, kako bi taj kraj postao pust i da bi ga rasprodali ako bi neko za svoj interes eksploatisao rudna, šumska i druga bogatstva kojih na sjeveru ima. To se sada ne koristi jer bi se tako pomoglo narodu. Vlast od naroda stvara sirotinju da bi li lakše njima manipulisali – ocijenio je Tošković za „Dan”.
On ističe da se od naroda sa sjevera samo otima, a da mu se ništa ne daje.
– Ljudi dolaze u Podgoricu i na primorje da rade neke sezonske poslove i napuštaju ognjišta jer ne mogu da prežive od obrade imanja. Sva podrška poljoprivredi o kojoj se priča je samo farsa, jer ljudi ne mogu da plasiraju to što proizvedu. Namjerno se uništavaju sela, da bi jednog dana Vlada mogla da kaže mi ćemo ovo nekom da prodamo da bi se iskoristili resursi. Vjerovatno već imaju kupca samo čekaju da se još naroda iseli – smatra Tošković.
Predstavnik Unije slobodnih sindikata Aleksa Marojević izjavio je za „Dan” da su vladine politike i strategije za oživljavanje sjevera doživjele fijasko.
– Nije se reagovalo kada se na sjeveru imalo šta sačuvati što se tiče industrijskih postrojenja. Sve je to propalo, uništeno, privatizacije su izgleda bile jako „uspješne”. Vlada sada ima neke kozmetičke aktivnosti, koje treba da izgledaju ako da se nešto radu, a u suštini taj kraj propada. Na sjeveru je najviše korisnika socijalnih davanja, to vam je jasan pokazatelj koliko su bile uspješne strategije koje su sprovođene za taj kraj – navodi Marojević.
Poručuje da onda ne treba da nas čudi to što se sa sjevera građani sele, kada je taj kraj ekonomski na izdahu.
– Iseljavanje je proizvod ekonomskih prilika. Vidimo da ljudi sa sjevera idu na jug ili Podgoricu, neki okušavaju sreću u zemljama Evropske unije. Država se nešto i ne trudi da ih zadrži. Nema novih radnih mjesta, ne mogu ljudi da izdržavaju porodice, i onda se moraju snalaziti – kaže Marojević.
Sjever Crne Gore obiluje rudnim, šumskim i hidropotencijalima. Ipak i dalje je najnerazvijeniji, a to su primijetili i strani zvaničnici koji su boravili u našoj državi. Bivši američki ambasador u Podgorici Roderik Mur u depeši Vašingtonu od 1. jula 2009. godine upozorio je da razlike u razvoju crnogorskog sjevera i juga mogu imati posledice na političku i socijalnu stabilnost, s obzirom na velike razlike u svim vodećim ekonomskim parametrima.
M.S
Zabrinjavajući trend
Sociolog Branka Tanasijević kaže da postoje razlozi za zabrinutost zbog unutrašnjih migracija stanovništva.
– Da, postoji, jer u pojedinim gradovima imamo prenaseljenost koja dovodi do nemogućnosti zaposlenja građana, a na drugoj strani su ispražnjeni gradovi sa starim stanovništvom. U toj konstelaciji negativne posledice trpe i opštine koje imaju odliv stanovništva ali i one koje imaju priliv. Negativan migracioni saldo jednog broja gradova i visoka koncentracija, odnosno, prenaseljenost drugih dovodi do mijenjanja tipoloških i ekološko-prostornih karakteristika i jednih i drugih. To se negativno odražava na kvalitet života i ukupni razvoj Crne Gore. Jedna od posledica takvih migracionih tokova je i poremećaj u rodnoj, obrazovnoj i starosnoj strukturi stanovništva. Često se dešava da u potrazi za zaposlenjem iz manje razvijenih gradova odlazi najvitalniji dio populacije odnosno, radno sposobno stanovništvo među kojima je veliki broj mladih obrazovanih kadrova. Takođe, ranije su migranti najčešće bili muškarci, a sada su žene te koje čak češće od muškaraca odlaze u gradove koji im pružaju bolje uslove života – ocijenila je Tanasijević za Radio Slobodna Evropa.