Piše: dr Ilija Kračković
Jutro, četvrtak 28. januar 2016. Pošao sam na trafiku da kupim štampu. Ljubazna prodavačica s osmijehom prozbori (citiram): ''Vidje li, molim te, kako Đukanović dade pare Pajoviću?'', vjerovatno aludirajući na ishod glasanja o povjerenju Vladi. Ostao sam bez komentara, razmišljajući kako na sve ovo što se dešava gleda obični građanin s prosječnim obrazovanjem i niskim životnim standardom.
Došao sam kući, gledam štampu i pozicionu i opozicionu. Nažalost, sve nam je podijeljeno, kukala nam majka, gotovi smo – razmišljam. To je najveća nesreća koja je zadesila ovaj narod. Na stranu svi problemi, posebno ekonomski, ali podijeljenost, to je rak-rana našeg društva. I svi se pitaju, otkad to datira i ko je kriv za to. Rekao bih da to nije od juče i da su krivi malo narod, a više gospodari. Kažem, gledam štampu i ona posebno podijeljena. Isti događaj gledaju drugačijim očima. Naslovne strane opozicione štampe – ''Pozitivna spasila Mila'', kao i ''Pajović, Jasavić i Tuponja spasili Đukanovića i izdali birače''. Razmišljam – ima u tome istine. I odmah pitanje, da li je Đukanović takav ''spas'' prihvatio voljno? Vjerujem da nije. Asocijacija na narodnu pjesmu ''Ženidba Maksima Crnojevića'', kada se snajka obraća djeveru riječima ''Zazor mene u te pogledati/a kamoli s tobom govoriti/al’ nagoni muka na nevolju.'' Dakle i ovo je istina, gola nužda. Međutim, ima i druga istina, a to je da je Đukanović spasio Pajovića, ali mislim na veoma kratak rok. A kako je Pajović u Skupštini branio svoje stavove, odnosno pravdao svoje povjerenje Vladi, vidjeli ste. ''Država i samo država i njeni interesi'', ponavljao je Pajović sva tri dana na skupštinskoj raspravi. I zaista, u tome ne bi bilo ništa čudno da je Pajović to iskreno mislio.
I bi glasanje, i sve ste vidjeli. Vidjeli ste i obraćanje Đukanovića, uoči samog glasanja. Vidjeli ste i njegov odgovor na plan Pozitivne Crne Gore o izlasku iz krize. Vidjeli ste da je plan velikodušno prihvaćen, bar tako je izgledalo. Lično smatram da to nije bilo ni velikodušno, a ponajmanje iskreno. Opet iz gole nužde, možda će me budući događaji demantovati, vrlo bih volio. Posebno bih želio da se spusti lopta i smire strasti.
Vidjeli ste da je Đukanović ponudio opoziciji da uđe u četiri vladina resora na nivou ministara ili eventualno pomoćnika, kao i jedno potpredsjedničko mjesto. Da li je ova ponuda iskrena? Mislim da nije. Zašto? Ipak, vidite da je riječ o nekoj rekonstrukciji Vlade, a kako će se takva Vlada zvati ostaje da se vidi ako uopšte dođe do toga. A samo do juče, Đukanoviću nije bilo ni na kraj pameti da se bavi time, javno je saopštavao da ne prihvata nikakvu prelaznu Vladu, jer postojeća ima legitimitet i proizašla je iz volje naroda na poslednjim izborima. Ali je sada ipak prihvatio. Istini za volju, mora se priznati da je taj isti Đukanović negdje ranije nudio opoziciji da uđe u Vladu, ali oni nijesu htjeli.
Da li ponudu glatko odbiti, kao što su neki spremni na jedan takav scenario? Odbijanje ponude, po meni, bilo bi velika greška. Treba razgovarati i samo razgovarati o ovoj ponudi i to u parlamentu.
Ipak su se stvorili neki preduslovi za formiranje neke bitno drugačije kadrovske strukture u samoj izvršnoj vlasti, bez obzira na to kako će se nazvati takva rekonstruisana Vlada. Treba insistirati na tome da se ponuda proširi na institucije mimo same Vlade. Kad kažem institucije, mislim prije svega na one koje se bave poslovima upravljanja državnim resursima, koji mogu da bitno opredjeljuju volju birača. Znate, često puta naloge ministara čelnici nekih značajnih institucija glatko odbijaju i to je praksa pokazala. Dakle, dobro je da opozicija dobije četiri-pet značajnih mjesta u Vladi i jedno potpredsjedničko, ali je mnogo značajnije njihovo učešće u nekim drugim institucijama, shodno parlamentarnoj snazi, navešću neke najznačajnije:
1. Zavodi za zapošljavanje – zašto npr. ne razmisliti da u nekoliko opštinskih Zavoda za zapošljavanje čelni ljudi budu iz opozicije;
2. Centri za socijalni rad – isti slučaj;
3. Elektroprivreda – isti slučaj;
4. Vodovod i kanalizacija – isti slučaj;
5. Komunalne službe – isti slučaj;
6. Opštinske administracije;
7. Fond PIO i Poreska uprava;
8. Mjesne zajednice i sl.
Naglašavam da se ovo prije svega odnosi na dubinsko učešće u ovim institucijama, a ne na formalno rukovodeće.
Poštovana opozicijo, pokušajte na ovakav način. S ovakvim razvojem događaja, vjerujte mi, nijeste poraženi, naprotiv. Vrijeme će pokazati da će se vaš trud isplatiti. Ako ne uspijete na ovaj način, ima vremena i za druge metode, uključujući proteste, bojkote i slično.
Na kraju, ne zaboravite da i u DPS-u sjede vaši rođaci, drugovi i prijatelji i da najveći broj njih želi mir i slogu... Budimo ljudi.