PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
O čemu god piše, Dučić piše zaljubljeno. O ženi – posebno. Ženi, kako to veli jedan istoričar književnosti, Dučić podiže kult i žrtvenik: „To više nije dragana, to je boginja, vaseljensko načelo, kob...”
Godine 1908. umiru četiri istaknuta srpska književnika: Milan Đ. Milićević, Milovan Glišić, Simo Matavulj i Radoje Domanović, a pored Dučićeve nove knjige pjesama, objavljene su još dvije zapažene zbirke stihova – „Posmrtne počasti” Sime Pandurovića i „Pesme i proza” Velimira Rajića. Dučićevu zbirku „Pjesme” objavila je Srpska književna zadruga u svome kolu, a u njoj su ciklusi: „Sjenke po vodi”, „Jadranski soneti”, „Dubrovačke poeme”, „Duša”, „Antički mitovi” i „Plave legende”.
Početkom 1910. postavljen je za atašea Srpskog kraljevskog poslanstva u Carigradu, a zatim je odmah premješten u poslanstvo u Sofiji. U Sofiji je Dučić upoznao mnogobrojne pisce, glumce, slikare... Bio je rado viđen na zabavama umjetnika. Naravno, kad god mu je to posao dozvoljavao. Sačuvan je i jedan od prvih velikih diplomatskih izvještaja Jovana Dučića. Pisan je u Sofiji 27. januara 1911, a u njemu pisac diplomata opisuje kralja Ferdinanda Koburškog i prilike u Bugarskoj početkom te godine. Izvještaj je naslovljen na dr M.B.Milovanovića, ministra inostranih djela. Dučić je iz Sofije stalni saradnik sarajevskog lista „Srpska riječ” – pod pseudonimom „Krum” piše svoje napise pod naslovom „Pismo iz Bugarske”. Urednik lista je književnik Veljko Petrović. U „Bosanskoj vili” štampa esej o Petru Kočiću.
Pisarski poslovi u poslanstvu Dučiću su mrski. Priželjkuje bolji položaj, novo namještenje. Jovanu Jovanoviću, načelniku Ministarstva inostranih djela, inače prevodiocu sa francuskog jezika i saradniku „Srpskog književnog glasnika”, krajem aprila te 1911, između ostalog, poručuje: „... Ja vas molim, dragi Gospodine Jovanoviću, da me, ako nije nemoguće, ne obiđe ukaz ovaj put. Mene je stid da se u mojim godinama po društvima svojih kolega kazujem pisarom, i kad će skoro i gavazi poslanstva da mi budu pretpostavljeni...” Ima podršku novog poslanika dr Miroslava Spalajkovića. I naklonost. U ministarstvu se pominje Cetinje. Načelniku Jovanoviću – piše:
„G. Spalajković mi je izjavio u tri prilike da želi da ja ostanem kao njegov sekretar, vjerujući da imam ovdje lijepih veza koje bi našem poslu mogle biti od koristi. On je pisao g. Milovanoviću o toj svojoj želji, a kaže da će pisati i g. Pašiću, samo ne znam kada li to. Zato vas lijepo molim ovo: ako imam da biram između Cetinja i Sofije kao sekretar, onda me ostavite ovdje dok neke stvari 'propagande za zbliženje' ne posvršavam (do.n.godine). Ako li mogu da odem u Rim kao sekretar, to bi bio moj najveći san... Ako, dakle, mogu da dobijem Rim, biću presrećan, a ako ne mogu, molim vas zasekretarite me ovdje u Sofiji. Inače ja ostajem sanjajući o Rimu kao kakav vandalski pljačkaš.”
U avgustu 1912. godine stiglo je i dugo očekivano imenovanje – postavljen je za sekretara 5. klase poslanstva u Rimu. Najzad – Rim. Iz Beograda kreće za Veneciju. Tu konači. Javlja se 30. avgusta 1912. godine Tihomiru Ostojiću, sekretaru Matice srpske: „Mili Tihomire, ako je `Ljetopis` s mojim esejom već izišao, molim te pošalji mi ga u Rim, kuda odlazim danas. Prvo što napišem biće opet za tebe...” U jesen te godine otpočinje oružani sukob balkanskih država – Prvi balkanski rat, u kome su se Srbija, Bugarska, Grčka i Crna Gora udružile protiv Turske. Srpska vojska je zabilježila vidne uspjehe.
Krajem juna 1913. godine iz otadžbine je stigla vijest – počeo je Drugi balkanski rat. Bugarska je napala Srbiju. Iznenada, mučki, bez objave rata. Naročito se žestoka bitka vodila na Bregalnici. Patriota svim srcem, Dučić ispisuje stihove „Bregalnica”.
Skerlić objavljuje svoju „Istoriju nove srpske književnosti”, u kojoj tvrdi da najnovija srpska poezija ima dva pjesnika na čelu – Jovana Dučića i Milana Rakića, dva đaka modernih francuskih pjesnika, koji po svom pjesničkom obrazovanju imaju mnogo zajedničkog, ali koji se po svome književnom karakteru i po prirodi svojih pjesama znatno razlikuju.
I opet premještaj – ovog puta u Atinu. Postavljen je za sekretara 4. klase poslanstva. Poslanik je Živojin Balugdžić, a vojni izaslanik đeneralštabni pukovnik Petar Pašić.
Izbio je Prvi svjetski rat i Dučić ratne nedaće preživljava u Atini. Njegova pjesma „Krila” postiže veliku popularnost. Proći će i prva i druga godina rata, stići će i treća. Dučić tada piše jednu od svojih najpatriotskijih pjesama „Ave Serbia” i štampa je u „Srpskim novinama” na Krfu, pa u „Srpskom glasniku” u Solunu.
(NASTAVIĆE SE)