Spisateljka Ljubica Zeković ponovo se oglasila romanom utemeljenim na događajima iz njenog kraja, kojem se, kako kaže, uvijek vraća kao neiscrpnom izvorištu najistinitijih i najnevjerovatnijih životnih sudbina i priča. Njen novi, peti roman „Gorostasi sa Sinjavine” predstavljen je u Biblioteci za slijepe Crne Gore u Podgorici, koju su ispunili do poslednjeg mjesta njeni prijatelji, ali i čitaoci, poštovalaci njenog rada. I, ovaj put u centru romana su događaji vezani za porodicu Zeković, ali njenog strica Jagoša, i to u teškim vremenima Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega. U vremenu kada je Jagoš izgubio u ratnom vihoru najmlađeg sina Đorđa, kojem nikada nije našao grob. No, priču počinje Novo, Jagošev sin, koji je imao neveselu ulogu - da sva porodice ode prije njega.
Kako ističe u predgovoru „Priča koja ide dalje od života” prof. dr Vanja Vukićević Garić, recenzentkinja romana, Zekovićeva i ovaj put čitaocima donosi potresnu porodičnu priču. Ipak, iako roman obiluje biografskim podacima, ovo je univerzalna priča, dodaje prof. dr Vukićević Garić, čiji predgovor je pročitala spikerka Vesna Jaćimović.
- Već u uvodu je otkrivena snažna biografska i autobiografska osnova od koje naracija polazi, i koja sugeriše i taj put gotovo neuhvatljivu liniju između autorke i naratorke, sudeći da je jasno da se i izvan i unutar romanesknog svijeta uvijek traga za istom istinom. Onom, koja bi mogla donijeti olakšanje, utjehu i transformaciju davnog bola u nešto više, trajnije i svrsishodnije – ističe dr Vukićević Garić.
Pozitivnu ocjenu romanu dao je i Božidar Denda, drugi recenzent. Direktor ove Biblioteke, Božidar Denda, ističe da uprkos svim poteškoćama koje je snalaze Zekovićeva predano piše o svom kraju tkajući dragocjeno štivo, jer želi da od zaborava otrgne sjećanja na djetinjstvo.
- Ona iz vremena svog djetinjstva crpi sokove i životnu snagu za pisanje. I više od toga. Ona u svom djetinjstvu i zavičaju vidi sveukupni okvir za nastanak svojih knjiga. Rodno mjesto Zekovićeve tako postaje rodno mjesto njene književnosti, a vrijeme njenog djetinjstva uokvirava tematiku njenih djela – navodi Denda između ostalog, dodajući da pisanje na nju djeluje iscjeljujuće.
O Ljubici Zeković izuzetno toplo govorila je i novinarka Miljana Marković, koja kontinuirano prati njen spisateljski rad. Veče je vodila Smiljana Radusinović, ujedno i urednica ovog programa u Biblioteci, dok je dijelove iz romana čitala Jaćimovićeva.
Na kraju prisutnima se obratila autorka dodajući da je pisala o usudu porodice koja je stradala ne samo u ratu, nego i u miru, pokušavajući da knjia bude što objektivnija. Kroz cijelu knjigu, dodaje, prepliću se život i smrt.
- Pisala sam s ciljem ne da istražujem ili podstičem, već da zaštitim od zaborava nedužne momke, nedužne ljude koji su stradali, a o njima se imalo što napisati – kaže Zekovićeva.
Ž.J.