Piše: Nikolina Đurović
''Ona se boji da ima trideset, ona ne želi da ima trideset''... Nova godina, novi život (Anno nuovo, vita nuova), saglasni su Italijani. Njena Nova godina bila je nova briga. Brojala je godine kao Kir Janja kusur. Ah, već je dvadeset deveta! Sa dvadeset je bila u usponu. Elitova je izabranica izabranih. Katapultirana je u Milano, prestonicu mode. Njena prva revija na ''Nedjelji mode''. Novanta, sessanta, novanta. Che bellezza, mamma mia! Đorđo prejudicira zalet vjetrenjače, Domeniko i Stefano bljesak Sjevernjače. Takve kao ona baš uvijek prednjače! Servis, verglanje, zalet, kružno, rikverc, garaža. Repriza. Honorar joj je obremenio džepove, Montenapoleone će joj ih odbremeniti, odlučna je. Kući su svi ponosni. Uspjela je naša princeza. Slava Bogu našem, slava Bogu! Slava jer je slavna! U metežu je primjećuju, dok obiduje, prepoznaju je. Glavna je zvijezda andergraunda, u separeu je k'o doma. Njeno društvo sada je izabrano, blagodari ''Elitu'' za elitu. Fashion, baš je smiješan! Gossip, njoj ne uzrokuje osip! Kakva nostalgija, sentiš i bakrači, ovo je život!
Sa dvadeset tri je u Parizu. Među stotinu lica Donatela odabira baš nju. Ona i nijedna druga biće nositeljka fotošuta. U kadru neće biti usamljena. Fotošut će nositi sa ljepoticom Ajfel. Ah, kako joj samo paše Ajfel! Naslon, preplet, anfas, zaplet, zubić, treptaj, profil, perdu, rasplet... Fotošut, bio je pravi šut! Sada šutira nove pozicije! Modni znalci je primjećuju, apostoli pregovaraju, na večeri je odlučeno, modna Biblija posvetiće joj naslovnicu. Ona je u Bibliji, ona je nova ikona! Sada joj salutiraju poklonom. Amin!
Sa dvadeset sedam je u Njujorku, prvo lice Viktorijine revije. Dugo sanjani san je odsanjan. Blažena je, anđeo među anđelima. Najsjajniji anđeo, sjajniji od Heruvima i Serafima. Ona je ovaploćena svjetlost, Lucija. Ima krila. Korača, leti, korača, leti, možda i poleti. Samo da ne padne. Ne zna je li na nebu ili na zemlji. Možda je i umrla. Ima tu neka tajna!
Sa dvadeset devet je doma. Čita Bibliju i cjeliva ikonu. Metaniše. Nastupila je neka osjeka. Aterirala je. Zašto? Pita se. Možda je zbog ovih radosnica ispod očiju, ne razumije, ne shvata, ne prihvata. Đorđo je u novoj ljubavi, Domeniko i Stefano su usredsrijeđeni, Donatela je u gužvi, ima posla s nekim nimfama, rekla je da će se javiti, Viktorija ima nove anđele. Čeka Lucija Donatelin poziv i sa sjetom se sjeća svoga leta. Srećom, ima neku ušteđevinu, eh, kako se nekad zarađivalo, kakva su to vremena bila! 2014, 2015, 2016... Broji, broji, broji. A sledeće godine? Nova godina, nova bora, nova briga.
Ne brini, sestro mila! Zar ti ne znaš da panta rej (panta rhei), sve teče, sve se kreće, ipak se okreće! Na tvom putovanju pozvana si da na najvećoj nadmorskoj visini dosegneš najudaljenije destinacije, bez mogućnosti aterisaže. Tvoja svaka nova godina je nova prilika, nova šansa za dostizanje najviše kote. Nove godinice jesu tvoje radosnice! Samo budi mudra, sestro, neka Cofija bude tvoja prijateljica i vodilja ko Danteu Beatriče. I dovešće te tvoja Beatriče do Heruvima i Serafima, mnogookih i mnogokrilih. A što se tvoje bore tiče, ne brini, sestro, ima lijeka i za to, taj čudotvorni pripravak zove se smirenje. Najbolji hijaluron otkad je svijeta i vijeka. ...a ne zna da je Bog nekima dao dar da budu mladi zauvijek.
Ne brojim godine već svoja djela (Aleksandar Makedonski).
(Autorka je profesorica
i književnica)