KOTOR- Ostrvo Gospa od Škrpjela, biser Boke Kotorske, iz godine u godinu privlači sve više turista. Na njemu se prožimaju vjere i kulture, o čemu svjedoče i posjetioci, turisti, hodočasnici, koji su prekjuče, na katolički praznik Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, pohodili ostrvo da se poklone svojoj zaštitnici. Ostrvo je od ranih jutarnjih sati na Veliku Gospu, u vrijeme mise, a posebno na svečanoj pontifikalnoj svetoj misi u 18 sati bilo preplavljeno ljudima iz cijelog svijeta. Posebnost ovoga dana i „gušt“ za vjernike je običaj da uz molitvu triput obilaze oltar sagrađen na stijeni, gdje se, po predanju, peraškim ribarima ukazala Bogorodica. U rupi koja se rukom može dodirnuti, ostavljali bi novčić za sreću i zdravlje. Uz pjesmu Zbora Svetog Mateja iz Dobrote, biskup Ilija Janjić ih je blagoslovio da ih Gospa uz majčinski zagovor prati, vodi i čuva u svim njihovim potrebama na putu duhovnog i ovozemaljskog života. Restorani i bašte u Perastu bili su puni, a turisti su kružili non-stop, iskrcavali se i ukrcavali brodićima koji su saobraćali do ostrva. Sreli smo djevojčicu Paulinu Glavinić, odjevenu u narodnu nošnju, koja je za ovaj poseban dan iz Konavla došla s ocem Nikom i djedom Ivanom. Marija Resman Radimir iz Perasta njeguje porodičnu tradiciju s obzirom na to da su je roditelji kao malu donosili ovdje. Priča nam da je njena majka bila poslednja pred Drugi svjetski rat koja se ovdje vjenčala javno, a ona je prva koja se u vrijeme socijalizma, 1972. godine, javno vjenčala na Školju. Sa njom su ovog puta bili kćerka Ana Radimir Bogosavljević koja sa suprugom Borisom i sinovima, šestogodišnjim Nikolom i jednogodišnjom Teodorom, živi u Đenovićima. Kod majke Olge u Kotoru iz Rijeke specijalno za ovaj dan odmor podešava Snežana Slišković Dragović, zajedno sa suprugom i sinom, i sestrama Violetom i Zrinkom, koje takođe dolaze sa porodicama.
-Prije 12 godina molila sam Majku Božiju da mi podari sina i obećala sam da ću svake godine dolaziti s njim, uslišila mi je želju i sada idem da zajedno sa mojim 12-godišnjim Davidom zapalim svijeću, da ga Majka Božija vidi i pozdravi. Ovo je za mene jedan od najvažnijih dana u godini, kaže Snežana. Na ostrvu radi 14 osoba, neki su iskusni vodiči, a drugi uče vodički posao, kao bi kasnije polagali ispite.
-Nama fale vodiči... Ako imate dnevno po 50 grupa, manjih i većih, onda ne možete sve postići. Ovi vodiči koji dođu iz Crne Gore preuzimaju neke grupe, kad nemaju svoje, preuzimamo ih i mi, ili oni nadopunjavaju nas, to ide dosta dobro, kaže don Srećko Majić, upravitelj crkve Svetišta Gospe od Škrpjela i dodaje da mnogi vodiči nijesu spremni za vjerski turizam. Jedan vodič, kaže on, mora poznavati Bibliju, Sveto pismo, a 80 odsto vodiča iz Crne Gore danas ne mogu protumačiti sadržaj crkve Gospa od Škrpjela. Ovi vodiči, smatra Majić, trebalo bi da porade na stvarima koje povezuju, ujedinjuju različite konfesije, a ne da naglašavaju beznačajne razlike (kao što je da se oni ne žene, ne nose bradu). Prema njegovim riječima, ima puno lijepoga i zajedničkog što može da se predstavi, kao što je podatak da je na području od Herceg Novog do Bara bilo 15 crkava, koje su gradili pravoslavni vjernici sa oznakama unutar katoličkog oltara, ili katolička crkva koja u sebi nosi ikonostas.
-Boka Kotorska je specifična, ovdje najviše dolaze pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti, dolazi i veliki broj katolika, dolaze iz Evrope, protestanti, dolaze iz Turske, Japana, Koreje, iz svih vjerskih zajednica, tu ne treba teologizirati, ali je potrebno poznavati osnovne stvari o crkvi, a ne pripisivati sve baroku. Ako želimo da to bude pravi vjerski turizam, trebalo bi da se predstavnici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti uključe u organizovanje tog segmenta, kako bi se edukovali turistički vodiči- kazao je Majić. M.D.Popović
Ne treba tražiti razlike
-Vodiči bi trebalo da porade na svom obrazovanju i znanju. Imali smo primjer vodiča iz Mostara, koji su „skinuli“ sa interneta da su otok Gospe od Škrpjela sagradili pravoslavni Srbi u Perastu i poklonili ga katolicima i onda su takvim informacijama „edukovali“ turističke grupe na ostrvu. Drugi opisuju ostrvo Sveti Juraj (benediktinski samostan iz devetog stoljeća) samo kao otok Sveti Đorđe, a potrebno je da istaknu i da je to zajednički svetac, koji se samo naziva različitim imenima. Ne treba tražiti razlike, već ono što nas povezuje, jer crkva je prvo Božija, pa onda pravoslavna ili katolička- ističe don Srećko Majić.