Taman kada se opozicija u Srbiji neformalno okupila zbog predstojećih beogradskih izbora, koji su ključni za dalja dešavanja na sveukupnoj sceni i koji mogu da označe početak krunjenja apsolutne vlasti naprednjaka i Aleksandra Vučić, desilo se uobičajeno – razlaz. Povod za okretanje leđa Demokratama od strane lidera Pokreta slobodnih građana Saše Jankovića bio je potez predsjednika DS Dragana Šutanovca, koji se nudio Vučiću oko ustavnih promjena. Tada se sve zakuvalo, tako da po najavama pred dolazak izvjestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Dejvida Mekalistera, dvojica opozicionarnih lidera, Janković i Vuk Jeremić, neće sjesti za sto.
– Neću moći da idem iz objektivnih razloga - kratko je objasnio Janković, a tim Vuka Jeremića je izašao sa tvrdnjom da je razlog jer je van zemlje. Čitavu političko-medijsku papazjaniju u kojoj je Janković prozvan i Vučićevim džokerom iz rukava, pa je visoka funkcionerka SNS Zorana Mihajlović to demantovala, nastala je kako tvrde upućeni, zapravo na relaciji Vučić – Šutanovac. Dakle dogovorno. Razlog, slabljenje opozicionog bloka za beogradske izbore u koje veoma nesigurno ulazi Vučić i prijeti opasnost da izgubi mjesto gradonačelnika, treće po značaju u Srbiji, ali i prestonicu.
Iza razlaza Saše Jankovića i Dragana Šutanovca nalazi se pokušaj pozicioniranja na političkoj sceni i među opozicionim liderima, složili su se politički analitičar Dragoljub Anđelković i novinar Đorđe Vlajić. Anđelković poteze Jankovića poredi sa Vučićem, njegovim dolaskom na vlast i odnosom prema Ivici Dačiću. Obojica analitičara se slažu i oko toga da opozicija pravi veliku grešku što se pred beogradske lokalne izbore bavi velikim i opštim temama, umjesto pitanjima važnim za život u gradu. Đorđe Vlajić kaže da bi pred beogradske izbore u fokusu trebalo da budu gradske teme.
– U osnovi se pravi ozbiljna greška. Razgovara se o NATO i Kosovu, a ne o gradskim ulicama koje vlast ubrzano asfaltira jer hoće da ostvari utisak – ističe Vlajić. Janković pravi manevar da ne predstavi sebe kao rušitelja opozicije, već kao principijelnog političara – smatra on.
Sa tim se slaže i Dragoljub Anđelković koji dodaje da priča o velikim temama opoziciji neće donijeti rezultat na beogradskim izborima. On smatra da opozicioni lideri moraju da priđu građanima, kada kritikuju da kritikuju konkretne poteze i daju jasna rješenja. Prema njegovim riječima, to otvara i manje prostora za svađu među samim političkim partijama jer u suprotnom na površinu izbijaju i lični antagonizmi. Ističe da opozicija na beogradskim izborima ne bije bitku za Beograd, već za neke naredne izbore. U tom svjetlu Anđelković vidi i razlaz Jankovića i Šutanovca, koje ocjenjuje kao Jankovićevo pozicioniranje među opozicionim liderima.
– Bije se bitka za nasleđe sa prošlih izbora. Demokrate su se na predsjedničkim izborima odlučile za Jankovića jer nisu imale svog kandidata. Iz Jankovićevog ugla, on je krajnje pragmatično postupio pokušavajući da prije izbora izvrši udar po demokratama, poručivši da je on u prvom planu i da oko njega ide okupljanje, objašnjava Anđelković. Odnos lidera PSG prema Draganu Šutanovcu, politički analitičar poredi i sa odnosom Ivice Dačića i Aleksandra Vučića 2012. godine kada je Vučić, kako kaže, marginalizovao lidera socijalista i radio na tome da poveća svoj rejting i učvrsti svoju poziciju. Anđelković Jankovića poredi i sa samim Vučićem i njegovim dolaskom na vlast, sa pričom da sa političke scene treba počistiti petooktobarske lidere. Po njemu Janković sada to radi sa liderima opozicije.
Vlajić s druge strane smatra i da direktni sukob iznenađuje i dodaje da je u politici uobičajeno da se lideri slože ili ne, ali da iznenađuje što se ušlo u tako otvoreni sukob. Zato i ostaje pitanje šta je iza brijega, ili ko?
Analitičar Vlajić kaže da međunarodna zajednica preferira stabilokratije, a da je ne zanima previše ko vlada, već da taj koji vlada ne pravi probleme. Kaže da Mekalister sastankom u ponedjeljak možda želi da opozicionim liderima poruči da se svađaju previše da ne ljuljaju čamac. M.Nj.
Vučić ne može da otme biračko tijelo
Anđelković smatra da ovakvi sukobi, ako se pretvore u frontalni, mogu biti opasni za opoziciju, a da bi korist od svega na kraju mogla da izvuče vladajuća kolaicija. Vlajić se sa tim stavom ne slaže, objašnjavajući da Aleksandar Vučić ne može da kapitalizuje sukob opozicije jer ne dijele isto biračko tijelo.