Na spisku od 4.000 javnih funcionera u Crnoj Gori najviše je onih koji nose prezime Popović i to 52, među kojima su poslanici Andrija i Srđa Popović, ambasador Petar Popović, kao i brojne sudije, direktori ustanova i članovi upravnih tijela. Iako Đukanovića na funkcijama nema mnogo oni zauzimaju značajne pozicije. Na čelu Vlade je Milo Đukanović, a njegov rođak Vojin Đukanović nekada je bio potpredsjednik Vlade. Osim njih na funkcijama je još 10 Đukanovića, među kojim i direktor Doma učenika i studenata „Braća Vučinić” Nikšić Momčilo Đukanović, predsjednik Upravnog odbora Centra za socijalni rad Podgorica Dragan Đukanović. Među poznatim Đukanovićima je i Milutin Đukanović, poslanik Demokratskog fronta.
Na funkcijama se nalazi i 36 Vukovića, među kojima su, između ostalih, poslanici Filip Vuković i Miodrag Vuković. Na trećem mjestu nalaze se Ivanovići, Radovići i Kovačevići, kojih na funkcijama ima po 33. Što se bratstva Ivanović tiče, oni trenutno u Vladi imaju ministra poljoprivrede Petra Ivanovića, tužioca za organizovani kriminal Đurđinu Ninu Ivanović, dok su od Radovića među istaknutijima poslanik Slobodan Radović, kao i brojne sudije, tužioci i direktori.
Predstavnik Kovačevića u Vladi je ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, šef kabineta predsjednika Vlade Rajko Kovačević, predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Srđan Kovačević.
Bulatovića i Šćepanovića ima po 31 na funkcijama, među kojima su poslanik Predrag Bulatović, direktor Crnogorskog elektroprenosnog sistema Ivan Bulatović, ambasadori Milorad Šćepanović i Miroslav Šćepanović, poslanik Marta Šćepanović. Đurovića, Vujovića, Boškovića i Kneževića ima po 29, među kojima su u javnosti najistaknutiji ministar prosvjete Predrag Bošković i poslanik Milan Knežević. Pejovića na funkcijama ima 27, a među njima su glavni pregovorač Crne Gore za pristup EU nalazi Aleksandar Andrija Pejović i državni sekretar Ministarstva održivog razvoja Daliborka Pejović.
Radulovića ima 25 među funkcionerima, Pavićevića i Perovića po 24, Radovića i Raičevića po 23, Markovića i Jovanovića po 22, Božovića 19, Živkovića i Đukića po 19, Vučinića, Vukčevića, Nikolića i Krivokapića po 18, Vojinovića 17, Lekića 15, Stankovića 14. Od navedenih prezimena među poznatim funkcionerima na državnom nivou su ambasadori Dragana Radulović, Branko Perović, Ljubiša Perović, Željko Perović, Ljubiša Stanković, potpredsjednik Vlade Duško Marković, poslanici Branko Radulović, Janko Vučinić, Velizar Kaluđerović, Danijela Marković, Miodrag Lekić, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.
Statistika Monstata ukazuje da u Crnoj Gori najviše građana nosi prezime Popović, tako da je ispoštovana srazmjernost što se tiče zastupljenosti u organima vlasti. Ostala česta prezimena u državi su Bulatović, Ivanović, Jovanović, Knežević, Kovačević, Marković i Vuković.
Istoričar Žarko Leković smatra da u Crnoj Gori i dalje žive plemenske i bratstveničke veze, ali uglavnom među starijom, konzervativnom populacijom. Leković ocjenjuje da mladima danas nije bitno da li imaju rođaka na nekom visokom položaju, dok stariji smatraju da je to dobro za pleme, odnosno za bratstvo.
– Popovića je najviše u državi, tako da je i logično da ih ima najviše na funkcijama. Ipak, ima i malih bratstava pa se lijepo rasporede i budu jako uticajni. Crna Gora je plemensko društvo, tako da je u vrijeme kralja Nikole najviše Petrovića bilo na funkcijama, ali i Sočice su bile jako uticajne jer se radilo o bogatoj kući – izjavio je za „Dan” Leković.
On smatra da danas na funkcijama imamo dosta sposobnih ljudi, ali i onih za koje ne možemo zaključiti šta ih je preporučilo za funkcije koje obavljaju osim partijske, klanovske ili rođačke preporuke.
Antropolog Lidija Vujačić ocjenjuje za „Dan” da je zanimljivo da je u Crnoj Gori na neki način i dalje prisutna bratstveničko-plemenska identifikacija.
– Sa jedne strane, to je izraz lokalne tradicije po kojoj se neki ljudi i dalje simbolički identifikuju sa širom srodničkom grupom, u okviru koje su ranije u potpunosti egzistencijalno funkcionisali. Sa druge strane, opet kao izraz ,,inoviranog” lokalnog nasleđa, identifikacijom sa prezimenjakom koji je na funkciji, odnosno sa onim koga smatraju moćnim i tako sebi daju na važnosti, ali i pretpostavljaju možda i neku „olakšicu” u određenim situacijama, kao što i taj „važni” daleki srodnik, bratstvenik očekuje njihovu podršku po istom obrascu – kaže Vujačić.M.S. – S.R.R.
Nepotizam razara društvo
Sociolog Srđan Vukadinović smatra da je nepotizam prisutan u Crnoj Gori, te da ne treba nikog da čudi ako u jednoj instituciji imamo više rođaka.
– Ne moraju svi da budu na funkciji, dovoljno je da jedan dođe do vlasti. U jednoj zatvorenoj zajednici, plemenskom društvu, taj nepotizam je rak-rana i teško da će se to ikada iskorijeniti demokratskim tokovima. Kod nas je praksa da kada jedan čovjek dođe na funkciju on cijelo svoje selo dovede kod sebe. Ne radi se to samo u Crnoj Gori, toga ima na primjer i u Beogradu. Kada odu na stranu, ako jedan iz plemena ili bratstva uspije, on zapošljava i okuplja oko sebe svoje. To nam je jednostavno postala navika, koja nije dobra po kvalitet sistema, jer se ne biraju najbolji nego najpodobniji po rođačkim ili političkim linijama. Tako da su rođačke veze sa funkcionerima mač sa dvije oštrice – zaključio je u izjavi za „Dan” Vukadinović.