Poslanik Demokratskog fronta (DF) Vladislav Bojović pozvao je Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) da pokrene istragu i da utvrdi da li su određene korupcionaške radnje prethodile utvrđivanju Predloga zakona o zaštiti vazduha i integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine, te da li je neko iz vrha Vlade primio mito zbog ovih zakonskih rješenja. Bojović je juče na sjednici Skupštine na kojoj se raspravljalo o ovim zakonskim rješenjima kazao da je problematično da Vlada mijenja zakone po potrebi vlasnika industrijskih postrojenja, a najvećih ekoloških zagađivača, te da zbog njihove nemogućnosti da usklade svoj rad sa zakonskim rješenjima, predlaže produženje rokova za pribavljanje integrisanih dozvola za rad na period pet godina.
Ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović kazao je pred poslanicima da je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti vazduha jedan od najuređenijih akata iz oblasti životne sredine, navodeći da će se o kvalitetu vazduha brinuti na istovjetan način kao i u najrazvijenijim zemljama EU.
Predstavljajući izmjene Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine, Gvozdenović je rekao da se njime definišu uslovi, postupak izdavanja integrisane dozvole neophodne za rad industrijskih postrojenja. On je podsjetio da je Vlada ranije donijela program uslađivanja rada 10 industrijskih postrojenja i rokova za pribavljanje integrisane dozvole. Ukazao je da su od 2012. do 2015. godine tri kompanije dobile dozvolu, da dvije više ne proizvode štetne materije jer nijesu u funkciji, te da tri preduzeća – Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP), Termoelektrana Pljevlja (TE) i Željezara Nikšić nijesu dobila dozvolu jer je dokumentacija koju su podnijeli vraćena na doradu. Kako je objasnio, to je urađeno jer nijesu bili ispunjeni svi elementi koji su bili jasno propisani.
– Po pitanju TE, Agencija nije zauzela potpun stav zbog toga što je Evropska zajednica propisala određena pravila za slična postrojenja, za projekte koje su počeli da rade prije tridesetak godina. Ona je definisala poseban režim rada u periodu od 2018. do 2020. gdje bi proizvodnja iz takvih postrojenja u evropskim okvirima trebalo da se svede na otprilike duplo manji broj časova rada nego što je to sada slučaj. Što se tiče Kombinata aluminijuma, takođe je odloženo mišljenje Agencije za životnu sredinu dok se ne završi proces privatizacije i dok se precizno ne definiše program usklađivanja KAP-a sa potrebama ovog zakonskog rješenja. Iz tog razloga, predloženo je da se rok od 2015. odloži do 2020. godine. Mi u Ministarstvu održivog razvoja voljeli bismo da je to sve sada završeno, ali uvažavamo realnost – tvrdi Gvozdenović.
Ova preduzeća trebalo je da integrisanu dozvolu pribave najkasnije do 1. januara 2015. godine, ali je Vlada ovim zakonskim rješenjem odlučila da im produži rok do 2020.
Bojović je ocijenio da se takvim predlogom zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine negira prvi predloženi akt – Zakon o zaštiti vazduha, cijeneći da se njime štite „veliki investitori, tajkuni, vlasnici privrednih društava koji su najveći zagađivači“.
– Ovo je jednostavno odredba kojom se dozvoljava KAP-u, Željezari i TE Pljevlja da nastave da truju građane koji žive u njihovoj sredini. Zakon o zaštiti vazduha očito služi zamajavanju javnosti, a Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine služi isključivo interesima vlasnika najvećih privrednih subjekata koji su i najveći industrijski zagađivači. Ako se zakon u oblasti životne sredine sudara sa interesima moćnika, vlasnika najvećih privrednih subjekata, tim gore po zakon. U toj situaciji ne strada vlasnik, odgovorno lice u tom privrednom subjektu, već strada zakon i on trpi izmjene da bi se prilagođavao interesima tih tajkuna – istakao je Bojović.
Građani Pljevalja, kako je rekao, imaju „zadovoljstvo“ da žive u ambijentu sterilne prašine, te da je sreća što u ovom gradu nema više vjetrovitih dana, jer on ne omogućava protok vazduha, već protok prašine.
– Sve ste zakone apsolutno obesmislili kada je u pitanju zaštita životne sredine, a znamo dobro da niko nikada nije odgovarao zbog krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonikom u glavi 25, pod nazivom „krivična djela protiv životne sredine“ – upozorio je on.
Bojović je naveo da je predloženi zakon kojim se prolongira rok za pribavljanje dozvole usvojen 2005, te da je trebalo da počne da se primjenjuje 2008.
– Što znači da je prošlo skoro šest i po godina od početka njegove primjene koje zapravo nije ni bilo. Upravo zbog toga što nije bilo nikakve primjene ovog propisa šest i po godina vi pokušavate da oslobodite krivične i svake druge odgovornosti odgovorna lica u privrednim subjektima koji predstavljaju najveće industrijske zagađivače – smatra on.
Suprotno Bojovićevom mišljenju, poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Predrag Sekulić ocijenio je da su predloženi zakoni korak naprijed u zakonodavnoj infrastrukturi.
Za problem zagađenosti Pljevalja, kako je ocijenio Sekulić, rješenje se može tražiti u dva pravca – izgradnjom drugog bloka TE i toplifikacijom Pljevalja.
– Građani Pljevalja su svjesni da pored benefita koje je donio i Rudnik i TE, pitanje čistog vazduha, s druge strane, pitanje je koje se mora urgentno rješavati. Nije ga lako rješiti, ali čini se već sada da naziremo nešto čime bi ga mogli riješiti – ocijenio je on.
Poslanik Velizar Kaluđerović ocijenio je da nije dobro rješenje da zagađivač, kako predviđa predloženi zakon, ima obavezu da kontroliše zagađenje vazduha, na način koji predviđa integrisana dozvola. Kaluđerović smatra da se na takav način skriva nešto drugo, ukazujući da drugi zakon koji Vlada predlaže predviđa prolongiranje rokova za pribavljanje integrisane dozvole.
A.T.
Žrtvuju Golubovce za Tuzi
Poslanik DF-a Milan Knežević poručio je da bi raspravu o ovim zakonima trebalo voditi u Zeti, Pljevljima i Nikšiću „koje su najcrnje od crnih ekoloških tačaka u Crnoj Gori“. Porodicama koje žive u ovim oblastima, a koje, kako je rekao, svoje najbliže liječe po evropskim klinikama od raznih vrsta tumora, trebalo bi objasniti „da se strpe do 2020. i da će tada poteći med i mlijeko što se tiče Crne Gore“.
– Od Zete pravite klasičnu septičku jamu i to je odnos prema 16.000 ljudi koji su žrtvovani, ali nemate nikakvih problema da pod pritiskom Hašima Tačija i Edija Rame obećate Tuzima da će do oktobra dobiti status opštine. Ušli ste u projekat velikoalbanizacije Crne Gore zato što žrtvujete gradsku opštinu Golubovci u ekološkom, industrijskom, trgovačkom, duhovnom, kulturnom i istorijskom smislu, a za Tuzi, pod protektoratom Tačija i Rame, pravite opštinu dajući im status države u državi – kazao je on.
Poslanik DF-a Koča Pavlović rekao je da mu priča oko evropskih standarda liči na „buncanje“, dok je Emilo Labudović (DF) konstatovao da je sramota da se u 21. vijeku umire od prljave vode.
Bez procjena ekonomskih šteta
Poslanik Pozitivne Darko Pajović ukazao je da Srbija godišnje ima oko pet milijardi eura štete od zagađenja vazduha, da oko 1.000 ljudi strada, 600 završi u bolnicama, a 2.000 umre od posledica zagađenja.
– U EU čak 59 milijardi su godišnje ekonomske štete, a mogu dostići čak i 189 milijardi eura. Svugdje u svakoj zemlji, pa i u Crnoj Gori termoelektrane su produkt preko 50 odsto aerozagađenja. Za Crnu Goru, nažalost, nemamo podatak o ekonomskim štetama – izjavio je Pajović.
Njegov kolega iz iste partije Srđan Perić kazao je da vlast vidi da je interes Crne Gore pomjeranje obaveza najvećim zagađivačima, ukazujući da je svim ovim kompanijama „zajednički sadržilac strateški partner“.