Ministarstvo za ljudska i manjinska prava spremno je da nastavi pregovore sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) u Crnoj Gori u vezi sa potpisivanjem ugovora kojim bi regulisali zajedničke interese, poručila je u razgovoru za „Dan“ vršilac dužnosti (v.d.) direktora Direktorata za odnose s vjerskim zajednicama Žana Filipović. Ona je kazala da bi Predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti trebalo da bude pripremljen u poslednjem kvartalu ove godine, ističući da je cilj da utvrđeni akt bude što boljeg kvaliteta.
Na pitanje zašto Vlada do danas nije potpisala ugovor o uređenju međusobnih odnosa, kao što je to uradila sa Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom u Crnoj Gori, Filipovićeva je kazala da su u tom resoru spremni da nastave pregovore na tu temu, koji su započeti 2015. godine.
– Država, odnosno Vlada Crne Gore, poštujući princip sekularizma i u skladu sa ustavnim i zakonskim odredbama, sve vjerske zajednice tretira ravnopravno. Na taj način se Vlada, odnosno ministarstvo odnosi i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenim organizacionim djelovima u Crnoj Gori. Ministarstvo je 2015. godine počelo pregovore s predstavnicima SPC u Crnoj Gori oko potpisivanja ugovora od zajedničkog interesa. Tada su razmijenjena mišljenja o nekim pitanjima koja se odnose na ugovor. Ministarstvo je spremno da se ti pregovori nastave – poručila je Filipovićeva.
Govoreći o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti, Filipovićeva je podsjetila da je on utvrđen na sjednici Vlade 30. jula 2015. godine, dodajući da je nakon toga sprovedena javna rasprava.
– Obrađene su i proučene brojne primjedbe, sugestije i mišljenja. Formiran je ekspertski tim koji ministarstvu pomaže u izradi predloga zakona. Prema planu rada Vlade i Ministarstva za ljudska i manjinska prava, usvajanje Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti predviđeno je za četvrti kvartal ove godine – pojasnila je ona.
Filipovićeva napominje da su ministarstvo i ekspertski tim pažljivo razmotrili i razmatraju sve primjedbe, a naročito one koje su uputile vjerske zajednice.
– Možemo reći da će biti uvažene sve primjedbe koje su opravdane i koje će poboljšati odredbe zakona. Da bi te primjedbe bile prihvaćene moraju biti u skladu s pravnim poretkom Crne Gore i u skladu s međunarodnim standardima iz ove oblasti – precizirala je Filipovićeva.
Ona je ukazala da procedura izrade i usvajanja zakona koji se odnosi na tu osjetljivu materiju po pravilu traje duže od prosječnog roka za usvajanje nekog zakona.
– Slično je bilo i s usvajanjem sličnih zakona u susjednim državama. Obično se ovakvi zakoni donose jednom u pola vijeka. O tome svjedoči i činjenica da je važeći Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica u Crnoj Gori usvojen 1977. godine. Od početka smo zainteresovanim subjektima i javnosti saopštavali da nam je u ovom poslu kvalitet važniji od brzine usvajanja zakona. I sada smatramo da je bolje imati više vremena na raspolaganju kako bi se razmotrile i preispitale sve odredbe, nego da se zakon usvoji na brzinu – dodala je ona.
Smatra da je cijeli postupak podjele pomoći vjerskim zajednicama i crkvama transparentan i po utvrđenim pravilima.
– Podjela materijalne pomoći vjerskim zajednicama odvija se u skladu sa kriterijumom za dodjelu materijalne pomoći vjerskim zajednicima, koji je ministarstvo usvojilo prošle godine. Cijeli postupak je transparentan i na kraju godine javnost je upoznata i s iznosom sredstava koje dobijaju vjerske zajednice i s potrebama vjerskih zajednica za koje se pomoć dodjeljuje. U ovom postupku nema tajni ni kontroverzi. Postupak podjele materijalnih sredstava počinje tako što vjerske zajednice dostavljaju zahtjeve za materijalnu pomoć, a tročlana komisija u ministarstvu ocjenjuje valjanost zahtjeva prema odredbama iz kriterijuma za dodjelu materijalne pomoći. Na predlog komisije, ministar donosi rješenje o dodjeli materijalne pomoći. U kriterijumu su precizirani postupak dodjele i kontrole utroška sredstava. Propisano je šta zahtjevi moraju sadržati, za koje oblasti se može dodijeliti materijalna pomoć, kao i maksimalan iznos sredstava po jednom zahtjevu. Predviđena je i obaveza vjerskih zajednica da na utvrđenom obrascu dostavljaju polugodišnje izvještaje o utrošku ovih sredstava – objasnila je ona.
A.O.
Pomoć ekspertskog tima
Filipović je ukazala da je nacrtnu verziju zakona o slobodi vjeroispovijesti izradila radna grupa 11. jula 2014. godine.
– Tada su je činili Ivan Jovović, generalni direktor Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama – predsjednik radne grupe Srđan Spaić, savjetnik predsjednika Vlade Crne Gore za pravna pitanja – zamjenik predsjednika, Slavica Bajić, pomoćnica sekretara Sekretarijata za zakonodavstvo, Mubera Kurpejović, pomoćnica ministra prosvjete za visoko obrazovanje i Đorđina Lakić, direktorica Fonda za obeštećenje. Umjesto Ivana Jovovića od januara 2015. godine tu dužnost je obavljao Dragutin Papović. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je tokom javne rasprave formiralo ekspertski tim, koji ministarstvu pomaže u pripremi predloga zakona – dodala je Filipovićeva.