Glavna prepreka za prodaju preduzeća Solana ,,Bajo Sekulić” su neriješeni svojinsko-pravni odnosi, pa je neophodno riješiti to pitanje kao i pitanje upotrebe prostora, kazao je za ,,Dan” stečajni upravnik tog preduzeća Ognjen Jovović.
Solana se kao preduzeće našla između međunarodnih konvencija, čiji je Crna Gora potpisnik, i inicijativa koje dolaze iz Evrope da se Solana proglasi zaštićenim područjem, jer će biti narušen međunarodni ugled Crne Gore ukoliko se to ne uradi. Na drugoj strani preduzeće podliježe Zakonu o stečaju i u toku je dvanaesti pokušaj njegove prodaje po cijeni od 169 miliona eura.
– Neophodno je riješiti pitanje svojine i pitanje upotrebe prostora Solane, što treba da definisati prostornim planom Ulcinja i prostornim planom Morskog dobra. U zavisnosti od tih rješenja zavisiće i interesi potencijalnih investitora, kao i vrijednost Solane – rekao je Jovović.
Prostorni plan Ulcinja, koji je trenutno u izradi, pokazaće da li je područje Solane zaštićeno, da li je dio predviđen za proizvodnju i koji dio prostora je predviđen za bavljenje održivim turizmom.
Neriješeni svojinski odnosi predstavljaju problem za prodaju Solane, a pravo pitanje je i ko je zapravo vlasnik Solane. Njom upravlja Eurofond, koji kontrolišu lica bliska biznismenu Veselinu Baroviću, iako je, prema podacima Centralne depozitarne agencije većinski vlasnik skriven iza kastodi računa. Pitanje svojine biće riješeno tek nakon što se izjasni Savjet za privatizaciju, koji od 2011. ne odgovara da li je prilikom kupovine većinskog paketa akcija Solane na berzi plaćena tržišna naknada kako bi pravo korišćenja bilo prevedeno u pravo svojine, ili kako bi država, u slučaju da Solanu proglasi zaštićenim područjem, platila 200 miliona odštete Eurofondu. Solana je zbog toga tužila državu, ali ni u tužbi nije navedeno ko je vlasnik. Privredni sud je zbog neizjašnjavanja Savjeta prekinuo postupak.
– Ne znam da li su aktivnosti u vezi sa uključivanjem područja Solane u međunarodne ugovore i konvencije hendikep ili benefit Solane. Ne zna se ni kakve međusobne implikacije mogu imati u odnosu na stečajni postupak, i da li, ukoliko se potpišu posebno bez saglasnosti suda i stečajnog upravnika, mogu uticati na dalje raspolaganje stečajnom masom i stečajni postupak – rekao je Jovović.
On je istakao da pokretanje proizvodnje ne bi moglo da šteti, već bi to podiglo vrijednost Solane, zaštitilo stečajnu masu, a bankrot koji je proglašen u preduzeću 2011. godine ne bi bio prepreka za pokretanje proizvodnje. Međutim, niko se nije javio na tri do sada raspisana oglasa za zakup preduzeća.
– Ako se nađe pravno lice koje je spremno da investira i organizuje proizvodnju, stečajni upravnik će, u saradnji sa Privrednim sudom, pronaći metod – rekao je Jovović. Pojasnio je da je postojao dogovor da bi u tom slučaju zakup mogao da bude jedan euro, ali uz garancije da će imovinu i opremu vratiti u stanju u kojem je preuzeta ili u boljem.
Iz Vlade je nedavno saopšteno da su spremni da izdvoje 165 hiljada eura za popravku pumpi, plaćanje struje, koja je u tom preduzeću isključena prošle godine, kao i ispumpavanje slatke i ubacivanje morske vode. Ukoliko bi se to desilo, postoji moguća je berba soli ove godine, nakon što je prošle godine izostala.
Iz Vlade nijesu odgovorili na pitanja da li imaju rješenje za Solanu i ukoliko imaju, koje je to rješenje, kao ni na pitanje da li će država isplatiti vlasnika Solane, ukoliko se to područje proglasi zaštićenim.
J.V.
Kompanija Crnagoraput uvezla so
Stečajna uprava pokušala je putem javnog oglasa da proda zalihe soli od oko četiri hiljade tona po cijeni od 39 eura za tonu, plus PDV. Kupaca, međutim, nije bilo, iako se očekivalo da će so da kupi Crnagoraput za nasipanje puteva. Ta kompanija je umjesto iz Ulcinja, kupila so iz uvoza.
Područje ekološki ugroženo
Predsjednik sindikalne organizacije Solane Marko Miranović takođe smatra da se vlasništvo nad preduzećem mora preispitati.
– Za grad, državu i bivše radnike najbolje rješenje je da počne proizvodnja soli i da upravljanje preuzme država koja bi sadašnjem vlasniku nadomjestila finansijska ulaganja. Solana je brend Ulcinja i Crne Gore i mora se sačuvati i opstati. Nije teško provjeriti koliko su uložili jer očigledno nemaju namjeru da proizvode so. Ugasili su proizvodnju, a nijesu u stanju da se brinu o prostoru, niti da sačuvaju imovinu. Uz sve to ozbiljno je ugrožen biodiverzitet i područje Solane – kazao je Miranović.
On je podsjetio da su radnici godinama upozoravali da vlasnika zapravo ne zanima so i da je cilj da se preduzeće likvidira. Radnici su na birou, preduzeće i imovina su propali, a propada i ekosistem.
– Sindikalna organizacija bila je ozbiljno zainteresovana da preuzme preduzeće i nastavi proizvodnju, ali nije bilo dobre volje sa druge strane – tvrdi Miranović i dodaje da među bivšim radnicima i dalje postoji nada da će se opet pokrenuti proizvodnja.
Radnicima nije povezan radni staž za pet godina, a svaki od njih u prosjeku potražuje oko 15 hiljada eura.
U toku je izviđaj u MUP-u Ulcinja po krivičnim prijavama koje su radnici podnijeli zbog neisplaćivanja zarada i postupanja u tom preduzeću u proteklih nekoliko godina.M.K.