Bankarskom ombudsmanu Halilu Kalaču za šest mjeseci od početka godine obratila su se ukupno 283 klijenata i žiranta, što je 13 odsto više u odnosu na isti period prošle godine, a procesuirano je 39 prigovora, koji su se uglavnom odnosili na banke.
Najveći broj prigovora, 92 odsto, odnosio se na banke, a osam odsto na MFI.
– Okončana su 33 postupka, a šest je u toku – kazao je Kalač agenciji Mina biznis.
Prema njegovim riječima, na rad banaka odnosilo se 36 prigovora koji su procesuirani, a tri na rad mikrofinansijskih institucija. Od ukupnog broja procesuiranih prigovora, 33 su podnijeli klijenti, a šest žiranti, uglavnom iz Podgorice, Bara, Nikšića i Berana. Kalač je objasnio da se većina prigovora odnosi na period kreditne ekspanzije, odnosno na period od 2006. do 2010. godine.
– Od ukupnog broja klijenata i žiranata, njih 130 je upućeno na vođenje internog postupka pred bankom, odnosno MFI, jer prije podnošenja zahtjeva za zaštitu finansijskih prava treba da se okonča interni postupak – rekao je Kalač ističući da je 75 klijenata i žiranata tražilo savjet vezano za postupke koje vode pred nadležnim sudovima.
Takođe, kako je kazao, bilo je prigovora i na sporne sudske postupke, a ti klijenti i žiranti su upućeni na ombudsmana za ljudska prava i slobode.
– Zaštitu od posledica falsifikovanja dokumentacije žiranta i zloupotreba dokumentacije jednog jemstva za regulisanje više kredita kod banaka i MFI, ali i savjet kako da se obrate tužilaštvu ili policiji za prijavu krivičnog djela, tražilo je 15 žiranata – rekao je on.
Savjet kako da se zaštite od toga što se njihove zarade ili penzije zahvataju više od 50 odsto zbog vraćanja kredita, tražila su 23 klijenta i žiranta. Bankarskom ombudsmanu obraćala su se i preduzeća zbog, kako je kazao, teškoća u radu sa bankama i MFI, uglavnom po osnovu kreditnih aranžmana koji su zaključeni u periodu kreditne ekspanzije. Te primjedbe su se odnosile na neprihvatanje održivog reprograma kredita, visoke kamatne stope, neoslobađanja fiducija i hipoteka po kreditu proporcionalno vraćenom dugu, blokade računa i otežano poslovanje zbog toga, kao i nepovoljne zajmove za pokretanje biznisa, brži ekonomski oporavak i otvaranje novih radnih mjesta.
Kalač je, kako je istakao, preduzeća uputio da te probleme rješavaju na osnovu odredbi Zakona o sporazumnom restrukturiranju dugova.
Takođe, žalbi je bilo i na visoke valutne razlike na stambene kredite u švajcarskim francima i nemogućnost vraćanja velikih mjesečnih rata, blokade više od 50 odsto iznosa zarada i drugih primanja, pokretanje postupka za naplatu potraživanja iz fiducija i hipoteka i strah od posledica gubljenja porodične kuće ili stana.
Primjedbe su se odnosile i na to da banke i MFI ne prihvataju održivo reprogramiranje kredita, na visoke iznose obračunatih troškova naknada, kamate i troškove tekućih računa i kreditnih kartica, kao i nedobijanje kreditne dokumentacije po sklopljenim aranžamanima, kao i na lošu informisanost o kreditima iz perioda kreditne ekspanzije.
J.V.