Otkupne cijene poljoprivrednih proizvoda su vrlo niske i teško da neki proizvođač ove sezone može da kaže da je od bilo kojeg proizvoda imao neki profit, jer se uglavnom radi o pokrivanju troškova proizvodnje i spasavanju od gubitaka, kazao je ispred Udruženja poljoprivrednika Malesije Željko Milić.
– Ako pretpostavimo da je cijena krastavca tokom skoro cijele sezone bila na ivici proizvodne – od 10 do 15 centi – onda je jasno o čemu se radi. Cijena krompira se relativno dobro održava na 25 do 30 centi, tako da su proizvođači imali neku zaradu. Što se tiče lubenice, ona je ove godine doživjela krah u proizvodnji, jer je zbog vremenskih neprilika u ranoj fazi uništena većina njiva i malo proizvođača je uspjelo da pokrije rashode u proizvodnji – rekao je Milić.
Prema njegovim tvrdnjama, proizvodnja paprike je djelimično uspjela, a cijena varira od 20 do 30 centi. Paprika iz plastenika je nešto boljeg kvaliteta i skuplja je za pet do 10 centi u otkupu.
– Proizvodnja paradajza je u poslednjih nekoliko godina dovedena do istrebljenja, jer proizvodnjom na otvorenom je nemoguće postići kvalitet – rekao je Milić. Pojasnio je da proizvođači nemaju mogućnost da ulažu u plasteničku proizvodnju zbog gubitaka koje su imali prethodnih godina, a uzrok je bio upravo uvoz paradajza.
Milić tvrdi da ove godine nema značajnijeg poboljšanja saradnje trgovačkih lanaca i domaćih proizvođača.
– Jedino ako iz uvoza fali neki prozivod, onda se trgovački lanci okrenu domaćem proizvođaču. Inače, dokle god vide interes da domaćem tržištu nude uvezenu robu, nemaju ni osjećaja ni patriotizma kojim se hvale u javnosti i imaju samo jedan cilj – profit – rekao je Milić. Naveo je da to dokazuje i to što ispred jednog otkupnog centra stoji crnogorska zastava, a u njemu je uvezena roba.
Milić je isatakao da je uvoz baziran na italijanskoj, albanskoj, grčkoj i makedonskoj robi, dok proizvodi iz Srbije stižu u avgustu.
Poljoprivrednik Mladen Aligrudić istakao je da su ove godine u vezi sa otkupom napravljeni neki pomaci, ali da je to daleko od dobrog i idealnog.
– Nijesu krivi samo trgovački lanci, već dijelom i proizvođači koji neće da naprave ozbiljniju saradnju u vidu takozvane proizvodnje za poznatog kupca ili da prodaju prozvode od prvog do poslednjeg po identičnoj cijeni, što je uradilo nekoliko proizvođača – rekao je Aligrudić. Istakao je primjer proizvođača koji je jednom trgovačkom lancu prodao 50 tona jagoda po cijeni od 1,3 eura.
Aligrudić tvrdi da je plasman najveći problem proizvođača koje ugrožava uvoz znatno lošijeg kvaliteta.J.V.
Trgovci ucjenjuju
– Čim je turistička sezona zaživjela, to se odrazilo i na plasman domaćih proizvoda. Prije toga su trgovački lanci uslovljavali proizvođače naručujući određenu količinu robe, a onda otkupe polovinu, ne plaćaju gajbe i pakete, nego ih uništavaju, pri čemu odbijaju po kilogram za ambalažu, zatim odbijaju na kalo i kvalitet postotak koji se njima čini da je u redu, odnosno imaju monopol i mogu da rade šta hoće – rekao je on.
Aligrudić je istakao da bi uvoz trebao da se barem malo kontroliše.