Od početka ove godine, zaključno sa oktobrom, stečajni postupak je otvoren nad 353 društva, naveli su iz Privrednog suda, u kojem je predsjednik Blažo Jovanić, odgovarajući na pitanja „Dana”.
Na predlog osnivača, stečaj je uveden u 339 preduzeća, dok je u svega 18 kompanija stečaj uveden na zahtjev povjerilaca.
– Nije bilo zahtjeva za otvaranje stečajnih postupaka od strane Poreske uprave Crne Gore – navedeno je u odgovorima Privrednog suda, koji su objavljeni na sajtu te institucije, ali nijesu dostavljeni novinaru.
Broj preduzeća koja su od početka godine otišla u stečaj manji je u odnosu na isti period prošle godine, kada je za deset mjeseci stečaj uveden u ukupno 418 privrednih društava.
U 2014. godini, stečaj je uveden u čak 630 preduzeća, a taj broj je uvećan za 213 privrednih društava u odnosu na 2013. godinu.
Prema podacima koji su objavljeni u konačnom izvještaju o kontrolnoj reviziji „Efikasnost Poreske uprave u sprovođenju mjera naplate poreskog duga” koji je uradila Državna revizorska institucija, ukupan poreski dug preduzeća u stečaju iznosi 139,62 miliona eura, od čega se na osnovni dug odnosi 117,32 miliona, a na kamate 22,3 miliona.
DRI konstatuje da je kod dužnika, kod kojih je pokrenut stečajni ili likvidacioni postupak, dug često nenaplativ, a da sudski postupci traju više godina.
– Kontrolnom revizijom je konstatovano da postoji mogućnost zloupotrebe člana 24 a Zakona o privrednim društvima, kao i mogućnost zloupotrebe instituta stečaja, odnosno Zakona o stečaju, u smislu da je uočena česta pojava kod poreskih obveznika koji su u stečaju da osnivaju novu firmu – navedeno je u izvještaju DRI.
Takođe, navode da i Privredna komora ukazuje na činjenicu da više privrednih društava istog osnivača imaju i isto lice kao izvršnog direktora, te su sugerisali sprovođenje prioritetnih mjera za sprečavanje zloupotreba u toj oblasti.
DRI konstatuje da je potrebno razmotriti cjelishodnost pokretanja procedure donošenja Zakona o privremenom ograničenju prava obavljanja privrednih i drugih djelatnosti. Navode i da kod poreskih obveznika, koji ne posjeduju imovinu, ne postoji mogućnost naplate potraživanja.
– Radi se o dijelu teško naplativog, ili potpuno nenaplativog duga od preduzeća koja se nalaze na crnoj listi Poreske uprave, jer se, nakon prodaje imovine preduzeća u stečaju, u najvećem broju slučajeva jedva isplate potraživanja radnika, obično u minimalnim iznosima, dok država, čija se potraživanja svrstavaju u drugi isplatni red, kao i povjerioci iz trećeg isplatnog reda i manjinski akcionari, najčešće ne uspijevaju da naplate potraživanja, zbog nedostatka novca – navodi DRI.
Ekonomski analitičar Siniša Lekić istakao je da se iz dosadašnjih iskustava može zaključiti da je stečaj jedna vrsta bježanja od obaveza koje imaju osnivači preduzeća.
– Nije novost da osnivači i vlasnici firmi pribjegavaju institutu stečaja, pri čemu dugovi koje je to preduzeće napravilo ostaju, a oni osnivaju novo preduzeće, na svoje ili nečije drugo ime i nastavljaju sa radom. To za posledicu ima veliku nelikvidnost u privredi – rekao je on.
J.V.
Bježanje od odgovornosti
Lekić je ukazao na slabu kontrolu koja omogućava izbjegavanje plaćanja obaveza prema državi.
– To nije čudno kada znamo da čak i javna preduzeća i državne ustanove ne plaćaju redovno poreze i doprinose. Takođe i da radnicima, koji putem suda potražuju otpremnine, na kraju one ne budu isplaćene u određenom roku. Poznata je priča o fabrici „Radoje Dakić” i mnogim drugim preduzećima čiji radnici nijesu uspjeli da naplate svoja potraživanja, uprkos sudskim presudama. Sprovođenje zakona i sudskih presuda je loše. Kontrola je neadekvatna i bez mjera kojima bi mogao da se riješi problem, tako da je stečaj, naša realnost, kao bježanje od odgovornosti – zaključio je Lekić.