Za vodu iz uvoza u poslednjih pet godina potrošeno je oko 80 miliona eura, a nijedna od sedam fabrika vode u Crnoj Gori trenutno se ne bavi proizvodnjom.
I pored velikog potencijala u vodama i činjenice da postoji na stotine izvora vode, koja je među najčistijima u Evropi, država daje milione na uvoz umjesto da taj novac uloži u postojeće kapacitete.
Sudbina skoro svih sedam fabrika vode u Crnoj Gori je ista. Država je prošle godine za uvoz vode dala više od 20 miliona, i pored fabrika voda Votergrup – Suza, Lipovo – Akva Monta, Gorska i Akva Bjanka, koje koriste izvore sa područja kolašinske opštine, vode Diva – Eko-Per iz Šavnika, Božje vode – Monteminerale, koja flašira bunarsku vodu, Bjelasica Rade iz Bijelog Polja, koja jedina flašira gaziranu vodu.
– To su podaci koje ima Sindikat poljoprivrede, zvanični podaci su značajno manji od stvarnih. To je jedan uvoznički lobi koji će našu državu dovesti do bankrota – saopštili su za „Danu” iz Sindikata duvanske, poljoprivredne i prehrambene proizvodnje.
Prema podacima Monstata, u 2009. je uvezeno vode u vrijednosti od 7,9 miliona, 2010. godine vrijednost je bila 7,4 miliona, a naredne 7,5 miliona, dok je 2012. uvoz vode bio u vrijednosti 7,8 miliona eura, a 2013. godine 7,1 milion. Godine 2014. u Crnu Goru je uvezeno vode u vrijednosti preko sedam miliona eura, koliko je uvezeno i u 2015. godini. Međutim, iz sindikata tvrde da statistički podaci ne pokazuju baš realno stanje.
Prema riječima predstavnika Demokratskog fronta Ive Bajković, situacija sa vodom u Crnoj Gori je apsurdna.
– Iako zvaničnici često potenciraju to naše prirodno bogatstvo, država od flaširane vode skoro nema nikakve koristi. Kako je najavljeno, zatvara se jedina fabrika mineralne vode „Rada” iz Bijelog Polja, dok i ostale idu ka stečaju. Najilustrativniji je podatak iz druge polovine 2015. godine, gdje se jasno vidi da je Crna Gora pored tada sedam postojećih fabrika uvezla vodu za skoro 20 miliona eura. Nije tačna tvrdnja da građani neće da kupuju domaću vodu. Ne mogu je kupiti kada je nema na rafovima i u rashladnim vitrinama. Do skoro ni u jednoj instituciji niti državnom preduzeću niste imali vodu domaćeg proizvođača. Danas je situacija malo bolja, ali to je i dalje nedovoljno – rekla je Bajković.
Ona naglašava da neko očigledno ima jak interes da se te fabrike pozatvaraju i zaposleni ostanu na ulici.
To su jaki uvoznički lobiji, koji na štetu države koristeći privilegije rođačkih i kumovskih veza sa premijerom Đukanovićem uvoze vodu, a otpremnine koje će dobiti radnici ionako plaćaju građani koji su navikli da im država otima novac na najkreativnije moguće načine. Voda koja se flašira u Crnoj Gori ima dobar kvalitet, i umjesto što se troše enormne pare na uvoz smatram da bi za početak bilo pametnije da se ova proizvodnja uveže sa turističkom privredom. Vi nigdje ne vidite brendirane suncobrane „Rade”, domaće vode nema na plažama ni u lokalima po Primorju. Zašto je isplativije i prije svega kome je isplativije da forsira uvozni proizvod ukoliko imamo sasvim odgovarajući u domaćoj proizvodnji? Ovo su opasne igre životima ljudi i njihovom egzistencijom – rekla je Bajković.B.Ma.
Imamo potencijala i da izvozimo
Predsjednik Sindikata duvanske, prehrambene i poljoprivredne proizvodnje Veljko Baošić kazao je da Crna Gora ima potencijala i da izvozi vodu, a posebno da proizvede dovoljno za domaće tržište.
– Da se samo jedan dio od novca za uvoz usmjeri na jačanje domaćih kapaciteta danas bismo imali situaciju da budemo jedan od jačih izvoznika u regionu. Od ulaganja novca u te fabrike svi bismo imali koristi i država, ali i građani koji u njima našli adekvatan radni angažman – rekao je Baošić.