PIŠE: Kosta Radović
Pako je još 1886. godine pričao seljacima da će snijeg koji je te zime napadao brzo iskopnjeti, ali „da će se okotiti te zime kobila velika, lisasta niz kos, teško onome kome omane repom!”.
Dalje: „Evo ima nekoliko godina da je Austrija počela kuvati čorbu u Bosni i Hercegovini. Kuvaće je punih 40 godina. U ovu čorbu sipaće papar, svaki dan po 40 đavola, ostalim pomoćnicima ni broja se ne zna. Najzad će čorbu pokusati sama Austrija, pa će sa Balkana nestati”.
„Turci će izgubiti rat na Balkanu”. Protiv Austrije dići će se Hercegovci, pa Bosanci…iščeznuće sa Balkana…”
Odista od 1878. do 1918. ima ravno četrdeset godina vlasti Austrije.
Pogodio je i da će 1914. godine u mjestu Ravni dobiti Crveni krst.
Pako je prorokovao: „Ne daj Bože ni mom štenetu da dočeka 1914...” (1914. Počeo je Prvi svjetski rat, atentatom Gavrila Principa na Franja Josipa).
„U drugoj hiljadi godina na zemlji će vladati carstva đavola, kome će Bog dati upravu na Zemlji zbog bezbožnih ljudi koji će Bogu kriviti vilice”; zavladaće nesloga i Pravda će uzmaći pred nepravdom; Đavolja vladavina (1900-1918) ostviće ljudim širinu i ubjeđenje da su od divljih zvjeri; Od svačega će se praviti oružje.
Đavo će natjerati ljude da izmisle mnoga čudesa sa kojima će se bolje i lakše uništavati i najposlije će pozvati u pomoć kugu, koleru i druge bolesti da dovrše nedovršeno. (Poznato je da je 1916-1917 bio pomor naroda od „španjolice” i gladi).
– Ljudi će drumom ići i krepavati od gladi; neće biti stida ni obraza; o svemu će se više voditi brige no o čojstvu i obrazu; rat će početi u dan proroka Ilije 1914. godine, a završiti se u januaru 1918; na srpski narod napašće jata svakojakih ptica predvođenih crnom orlušinom, ali će se povraćati krvavih krila i kljunova i proći će ih svaka volja za napadanje; Srpsko oružje zasijaće kao Sunce…
Srbi će ipak naljutiti svoje neprijatelje koji će ih udariti zajedno i pregaziti im sve zemlje i natjerati ih u puste gore i široko more. U klance jadikovce po pustim gorama posijaće Srbi više mramora nego im je jela i javora. Tada će se za dukat prodavati dva vola i najbolji konj davat za hljeb od neprosijanog ječma. Od tjelesa srpskih sinova i konja gradiće se mostovi i drumovi. Srbe će iskopat Pusta gora, ali će ih primiti široko more i spasiti od nevolje i sile nepriajtelja. (Odstupanje preko Albanije na Krf i Bizertu).
Pošto se Srbi odmore i napune krvi i mesa, trava zamijeni sijeno i gora sakrije osvetnike, poći će da traže otadžbinu. (Solunski front, povlačenje austrougarske vojske, oslobađanje srpskih zemalja…)
Potučeni neprijatelj povućiće se u Onogošt (Nikšić) i razdvojiće se u dva pravca. Na Crkvine (mjesto u Gacku) će se proliti toliko krvi da će krvavi potoci nositi kape i kabanice u Rasćelicu (između Gacka i Nevesinja).
Bijela vojska ispod Istoka sa perjanicama za kapom i pred njom vojvoda Mihailo iskrcaće se na Metkoviće, odatle poći uz Hercegovinu. Na popovu polju između dvije guje luteranska vojska dočekaće bijelu i panuće silna krv, a krvavi potoci poteći niz Popovo.
Poslednji boj u hercegovini biće u Nevesinju u kome će se proliti toliko krvi da će nositi konje i junake, iz te krvi granuće sunce Hercegovini.
U Bosni će najveće poklanje biti kod Banjaluke, u cijelom svijetu od Beča do Carigarda kome je put preko Hercegovine i Makedonije. Tada će se oka pšenice prodavati po 1.000 dukata, oka ječma 500, a glava od mazge po 124 dukata.
Narod u planini Volujaku pronaći će pećinu i u njoj tovar zlata i tovar prosa i više će se pograbiti oko prosa nego oko zlata.
Austrijska kola neće nikad proći za Gacko i Foču.
Srpsko carstvo će se ujediniti i svaki Srbin će se začuditi koliko je veliko.
Nailazeći pored groblja Srbi će govoriti (1914–1916) – ustanite mrtvi da vidite sretan život i širinu.
(Nastaviće se)