PIŠE: Kosta Radović
Stanj je govorio i ovo: „Doći će vrijeme kada će se narod hraniti sa soju” (kukuruz). „Zavladaće crnogaći ljudi, mladu đecu zaboljeće zubi”. „Doći će vrijeme da ljudi lete povrh oblaka (Tada niko nije ni sanja avion). „Doći će vrijeme da se Srbi ne pričešćuju” (Taj period znamo). „Dok se ne slome eždenska vrata, nema sreće za Srbina (eždenska vrata znače Skadar!)
Govorio je da će doći vrijeme kada će zaratiti mnoge države u Evropi međusobno. Poslije tih ratova žene će trčati i grliti panjeve.
Pošto se Srbi oslobode nastaće velika nesloga među njima, nastaće mrzija u narodu: brat će omrznuti na brata, kum će kuma zvati da se sude!
– Dokle će to tako – pitali su seljaci Šćekića proroka.
– Dokle ne dođu sa Istoka hrišćani, za koje mi ne znamo, da to prečiste i urede – odgovorio je.
Bilo je u narodu dosta ljudi koji su predskazivali događaje. Narod ih je obično smatrao ludim, šašavim, ali kad bi se ispunilo – pitao se taj isti narod otkud njemu ta moć.
Pokazalo se da su pravi proroci – vidovnjaci, isposnici.
Za takve je narod govorio „da im trbuh prione za rtenjaču”. Takvi kao iguman Stefan u „Gorskom vijencu” pripadali su „više casrtvu duhova”, vide što običan čovjek ne vidi.
Poznata su proročanstva Tarabića, Mata Gušca i mnogih, a ima jedan koji se jedva spomene – Milovan Muco iz Rovaca, koji pogodio knjazu Nikoli da će trudna Milena roditi sina. Kad se odista 17. juna 1871. rodio Danilo, knjaz mu dade dolamu i sto talira, kako je kazivao Tomaš Katanić, poglavar iz Podgorice.
Narod vjeruje da sjen umrlih pretkazuje sudbinu, da veza između živih i mrtvih nije prekinuta.
Izraziti primjer za to je Mitar Tarabić kome se pokojni stric Miloš javlja noću, dolazi prepoznatljiv i netjelesan, kuca na vrata, sjedi na ognjištu, dok pjevci zapjevaju…
Narod vjeruje da je duša sjenka, dolazi u posjetu živima.
Jedno od najčudnijih proročanstava, seže u neku dramatičnu budućost, deformaciju fizičku čovjeka:
– Doći će vrijeme da će po dvanaest ljudi sjedeti pod listom kupusa u hladu, da sjekući (stablo) paparati govoriti – bježi da te ne pritisne (ovo proročanstvo zapisao je istoričar Andrija Luburić, a podudara se sa proročanstvom Janjićija Radojičića, iz Pive, samo je Janjićije govorio još i o kukurijeku koji šegaju dvojica i govore: „čuvaj se da te ne pritisne”).
Vidovnjaci, dakle, govore da će zbog, nama nepoznatih uzorka, nastupiti velika promjena čovjekove fizičke veličine i izgleda. Ako pomislimo na mogući atomski rat ili neku nuklearnu katastrofu – sasvim je moguće da se i to čudo dogodi, umišljenom čovjeku.
Mato Glušac je rekao da će u Nevesinjskom polju biti nekakav boj i da će poginuti jedan srpski kralj, da će doći vrijeme kada će ljudski vijek biti oko dvadeset osam godina. Tada će se djevojke udavati do osme godine, a momci ženiti do trinaeste.
Prije vijek i po, dva – ko je vjerovao da će:
– ljudi letjeti kao ptice;
– govoriti s kraja na kraj svijeta;
– u svakoj kući obrtati mlin;
– pred svakom kućom pobijen nakovanj;
– u svakom selu sudarnik;
– đecu boljeti zubi, da će đeca đecu rađati;
– da će psa vezati kobasicom, a da je neće smjeti pregristi...
Sva su se ova proročanstva obistinila...
(Nastaviće se)