Pri­re­dio: Bo­jan Ka­le­zić


Na fotografiji na njegovoj prvoj klupskoj legitimaciji ima punačko lice i čuperak na čelu. I osmijeh – koji će brzo nestati jer tokom prvih nekoliko mjeseci njegovog novog života na katalonskom tlu, stvari se nisu odvijale previše dobro za Lea. Šestog marta, nekoliko nedjelja poslije njegovog dolaska, Katalonski fudbalski savez mu je izdao privremenu igračku licencu i sljedećeg dana je mogao da debituje na terenu Amposta noseći dres Blaugrane (plavo-crveno na katalonskom) sa brojem 9. Čak je i postigao gol. Ali bio je stranac i nije mogao da igra ni u jednom nacionalnom takmičenju, što je značilo da ne može da se pridruži dječijem A timu, koji je trebalo da bude njegov tim: umjesto toga je morao da se zadovolji dječijim B timom, koji je igrao u katalonskoj regionalnoj ligi. Da stvari budu još gore, do marta su timovi već formirani i počeli su da se takmiče, i mada je on bio dobar, biće teško – i nepošteno – žrtvovati jednog od dječaka koji su igrali od početka sezone kako bi se napravilo mjesto za Lea.
Dvije povrede
Još jedna stvar: Njuel nije bio spreman da sklopi neophodni ugovor o transferu da bi Barselona mogla da ga prijavi u Real Federacion Espanjola de Futbol (Španski fudbalski savez). I to nije bilo sve – uslijediće još gore. Dvadeset prvog aprila je odbrambeni igrač Tortose napravio oštar start na njemu: posljedica je bila prelom lijeve noge, a to je prva povreda u Leovoj karijeri. Prvo su morali da mu postave udlagu, zatim gips i najzad da ga pošalju na rehabilitaciju – nije mogao ponovo zaigrati do 6. juna. Nedjelju dana kasnije to se ponovo dogodilo. Još jedna povreda – ovog puta dok je išao niz stepenice – pokidao je ligamente lijeve noge. Na sreću, ova povreda je bila manje ozbiljna – bio je izvan terena tri sedmice. Dobre vijesti s medicinske tačke gledišta došle su sa svih testova i rendgenskih snimanja kojima su ga podvrgli endokrinolog i klupski ljekari. Nakon što su temeljno proučili njegov medicinski karton i problem s rastom, zaključili su da mu je moguće postepeno isključiti terapiju sa hormonom rasta. Personalizovani program vježbi i kontrolisana ishrana trebalo je da pomognu dječaku da dostigne normalan stepen rasta, ali će morati svakodnevno da prima injekcije još nekoliko godina.
Debi
Stadion Dragao je prelijep. Plav, što daje kontrast zelenilu terena; otvorena građevina omogućava pogled na Porto, sav u svjetlima. Mjesto okružuje bijela ograda koja zatvara pogled na teren spolja. Građevina Manuela Salgada, sa 52 000 sjedišta, izgrađena je da zamijeni stari stadion Das Antas, kao i radi održavana Evropskog prvenstva 2004. godine. Početni meč na otvaranju prvenstva između Portugala i Grčke odigran je ovdje. To je teren na kome FK Porto obično igra – divno mjesto i dobra pozornica za debi u prvom timu. Naročito kada je datum o kome se radi nedjelja 16. novembra 2003, dan na koji je stadion otvoren. Publika se okupila, radoznalo želeći da vidi novi fudbalski događaj u gradu, da neposredno doživi njegovu čaroliju, da procijeni da li će im boje domaćeg tima donijeti sreću ili neće, i da provede pola sata pogleda uperenog u nebo diveći se zlatnom sjaju vatrometa. Ovog puta, utakmica je možda od manjeg značaja. Malo fudbala, vrlo malo emocija, nesumnjivo dosadna igra, koja se, u skladu sa situacijom i na zadovoljstvo domaćeg tima, završila pobjedom Porta od 2:0. Lionel Mesi je debitovao u 74. minutu. Bio je treća zamjena u ekipi Barselone, i pozvan je da zauzme svoje mjesto kao jedan od učesnika Portugalske fieste. Ovaj tim Barselone bio je obavezan da među igračima omladinskog tima pronađe igrače kojim će popuniti redove. Internacionalci su pozvani u svoje nacionalne timove, i bili su zauzeti na drugim mjestima igrajući utakmice kvalifikacija za Evropsko prvenstvo ili prijateljske mečeve. I tako su se našli tu, omladinci koji obećavaju pozvani na put u Portugal: Horkera, Oskar Lopez, Oleger, Markez, Fernando Navaro, Ćavi, Ros, Santamarija, Gabri, Luis Garsija, Luis Enrike, Esposito, Žordi, Oriol Riera i Mesi, koji je postigao tri gola za omladinski A tim na Granoleru prethodnog dana. Leo je zamijenio Navara, nosio je broj 14. Jedva je čekao da pokaže koliko vrijedi, do te mjere da je učinio da bude primijećen u petnaest minuta koje je proveo na terenu stvorivši dvije šanse za gol. Poslije zadnjeg zvižduka sudijske pištaljke, Frank Rajkard je prokomentarisao da je on „dječak sa mnogo talenta i sa budućnošću koja obećava”.
(Nastaviće se)