Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ


Sa mjesta na kojem smo se nalazili otvarao se divan pogled na cijelu dolinu Crmnice, pa smo sada imali bolji pregled nego sa obronaka Sutormana, budući da se odande vidi samo gornji dio veličanstvene kotline uz rijeku. A odavde se, kao na kakvoj reljefnoj karti, vidjelo kako ova postaje sve šira i šira, sve dok konačno ne nestane u zalivu Virpazara, tako da nam se naprosto nameće pomisao da je možda i on (virpazarski plato) nekada bio jedan rukavac Skadarskog jezera.
Međutim, nismo se ovamo gore popeli zbog pogleda. Nešto mnogo važnije zaokupilo je našu pažnju. Gledamo u jedan otvor ljevkastog oblika čiji su zidovi prekriveni sivim žilavim blatom, a na dnu, prečnika oko 60 santimetara, otkrili smo neku tečnost prekrivenu žutozelenom masnom masom. Već izdaleka osjetili smo karakterističan miris petroleja, koji je sada postao gotovo nepodnošljiv i očevidno je poticao iz ružne rupe pred nama.
Naravno da cijela ta upadljiva pojava nije promakla ni ovdašnjim žiteljima, mada oni ne znaju mnogo o petroleju, a pogotovo ne bi umjeli da ga upotrijebe, budući da svoje kolibe osvjetljavaju lojanicama. Osim toga, i ovce i koze su zaobilazile ovu „vodu”, koja je tako zaudarala. Vidi se da je tu u toj rupi već više puta nešto rađeno, ljudi su pokušavali da je isprazne, ali se ona uvijek nanovo punila; iz nje je izvučeno nekoliko starih, već omekšalih balvana, koji su bili ostaci nekadašnjeg šahta. I ovo drvo, kao i izvučeno blato, širilo je onaj odvratni miris naokolo. Možda su još i Mlečani, ili neki drugi narodi, prije nekoliko stoljeća ovdje crpili naftu, koja je iako je tek u novije vrijeme postala veoma značajna, kao što se zna, bila poznata već u klasičnoj antici, pa su je čak u dalekoj prošlosti koristili narodi prednje i centralne Azije.
U svakom slučaju je vrijedjelo da se spustim do nivoa misteriozne tečnosti, iako je, s obzirom na to da je strmina bila klizava, to bio dosta rizičan poduhvat. Zabio sam svoj štap u rupu i stvarno sam pronašao nešto kao pukotinu iz koje kao da je izvirala masna kaša, koja je plivala po površini. Osim toga, i iz malih pukotina između kamenja s lijeve i desne strane takođe je isticala ista materija. Zamočio sam svoju maramicu u tu masu i onda je ostavio da se osuši na vazduhu. Ostao je isti karakterističan i intenzivan miris koji je svojstven samo nafti i nikakvoj drugoj materiji. Nije, dakle, moglo biti nikakve sumnje u to da smo zaista imali toliko sreće da u Crnoj Gori otkrijemo jedno nalazište nafte, ili da barem kanstatujemo da je tu ima. Radost moje pratnje, kada sam joj objasnio značaj ovog otkrića, nije bila mala. Ali, da bih bio sasvim siguran, naložio sam da mi se jedna boca ove tečnosti otpremi za Cetinje, kako bih je mogao ponijeti kući i dati da se ispita u hemijskoj laboratoriji Frajburške akademije. Analiza urađena prošle godine potvrdila je da je stvarno riječ o pomenutoj supstanci, odnosno nafti, to sad već unaprijed saopštavam našem čitaocu. No, da li je to nalazište uistinu tako bogato da bi se isplatila njegova eksplotacija, to bi moglo da bude utvrđeno tek stručno obavljenim bušenjem. Neki detalji dopuštaju, pak, da već sada donesemo takav povoljan zaključak. Tako se, na primjer, zemlja naokolo ulegla i uz to su se, tu i tamo, pojavile pukotine iz kojih takođe izlazi ovaj karakterističan miris. Na osnovu toga može se pretpostaviti da su pukotine i špilje u stijenama, kao što se u sličnim slučajevima često dešava, pune nafte, dragocjene tečnosti, koja bi, uz odgovarajući postupak, šiknula i izbila na površinu. I temperatura tečnosti u rupi od 14 stepeni Celzijusa pri spoljašnjoj temperaturi od 12 stepeni Celzijusa ukazuje na to da ta materija dolazi iz velike dubine, što takođe obećava povoljne izglede da bi bušotina mogla da bude izdašna. Što se pak transporta tako dobijene nafte tiče, u tom pogledu ne bi bilo nekih većih teškoća, s obzirom na to da je dolina Crmnice u neposrednoj blizini i relativno lako dostupna, da je tu Skadarsko jezero, a takođe ni prevoj Sutormana ne predstavlja neku teškoću za prolazak.
U razgovoru sa čobanima koji su radoznalo stajali naokolo saznao sam, uostalom, da postoji još jedna takva „voda”, koja strašno smrdi, i da ona izvire ispod jedne stijene pet minuta hoda podalje od ovoga mjesta. Naravno da sam se odmah uputio onamo. Tečnost koju sam tu našao imala je samo 11 stepeni Celzijusa, bila je sasvim crna i prekrivala je stijenje, travke i grančice nekom sivom masom. Ta masa se, kao što se kaže, jako „osjećala” na sumpor. Međutim, pretpostavka da sam tu otkrio izvor koji sadrži pomenutu supstancu i da bi se mogla iskoristiti za medicinske kupke samo se djelimično pokazala osnovanom i tačnom, a analiza vode pokazala je da je, doduše, riječ o jednom mineralnom izvoru, ali suviše slabom da bi se isplatila eksplotacija. U svakom slučaju, sve ovo moglo bi biti od značaja kod prosuđivanja kvaliteta ovdašnjeg tla, pa bi čak mogla da se preduzmu određena istraživanja u vezi sa nalazištima nafte.
(NASTAVIĆE SE)