Priredio: dr Vukić Ilinčić
Ovako je ukratko okarakterisao ličnost Marka Miljanova Čeh Jozef Holeček u djelu Crna Gora u miru (Černa Hora v miru), Prag, 1883. Djelo je sa češkog preveo Savo Orović. Holeček je bio panslavista, obišao je i proputovao sve slovenske zemlje i napisao o Slovenima veliki broj radova. U doba oslobodilačkih ratova 1876-`78. bio je dopisnik iz Hercegovine i Crne Gore češkog Narodnog lista. Više je puta boravio u Crnoj Gori. Pisao je pjesme, pripovijetke, romane i dosta prevodio sa srpsko-hrvatskog jezika (narodnu epiku, Njegoša, zmaja, Nenadovića i druge).
Holeček je bio zadivljen ličnošću Marka Miljanova: „Crnogorci, nekoliko vjekova ostavljeni sami sebi, odvojeni od obrazovanog svijeta, u pogledu veza sa drugim narodima ograničeni samo na neprijateljstvo sa Turcima, bez crkava i škola, nemajući drugog vaspitača osim narodne pjesme, postavili su sami iz sopstvenih pobuda za cilj svoga života dva načela: crnogorstvo i čojstvo. Odista dostojno pažnje i za psihologiju jednog naroda veoma važno to što su Crnogorci, filozofirajući i stvarajući ideal savršenstva, došli do saznanja da je među ljudima najbolji onaj ko je najviše čovjek...
Kod pojedinaca se te osobine nalaze u najraznovrsnijim srazmjerama, ali je samo kod jednoga crnogorstvo i čojstvo jednako razvijeno, tako da se ravnoteža između njih drži u najljepšoj harmoniji.Taj rijetki čovjek je Marko Miljanov, proslavljeni vojvoda plemena Kuča.
Crna Gora ima onoliko junaka koliko ljudi, ali samo jednog jedinog Marka Miljanova...U Marku Miljanovu su sadržane sve lijepe osobine Crnogoraca, ali njihovih mana nema. On spada među najbolje junake svoje otadžbine i ističe se na bojištu kako svojom hrabrošću tako i darom vojskovođe. Slavne pobjede koje su Crnogorci zadobili u poslednjem ratu oko Podgorice najvećim dijelom su njegova zasluga. Drugi na njegovom mjestu ne bi ustupio ni listić svoga lovora za tuđu glavu, Marko Miljanov nije obraćao pažnju kad su slavu njegovih djela dijelili drugi. Za njega nemaju vrijednosti novinarske fanfare niti ordeni i zvijezde. Ako izvršuje velika djela, on to ne čini radi slave i dobiti, već zato što njima koristi narodu. On samo radi dobra čini dobro. Za ličnu slavu ne zna, ali se ljubomorno brine da bi se slava njegovog naroda i plemena stalno povećavala...
Naučio se podnositi nepravde i očekuje podmukle napade i danju i noću, ali sam ne čini nepravdu, nikoga neće uvrijediti...”
Holeček opijen Markovom ličnošću pita i odgovara: „Ko se može uporediti sa mojim Markom Miljanovim? Nijesam našao ni u životu ni u knjigama drugog čovjeka za koga bih mogao reći:Taj je kao Marko Miljanov”. Zatim zaključuje da je siguran da ga niko od čitalaca neće optužiti za pristrasnost, jer su se njegovi čitaoci uvjerili da ne hvali „bez ubjeđenja” i da ne prašta ništa nikome na kome vidi „makar sjenku poroka”.
Dalje nastavalja Holeček, da Marka „cio narod voli i poštuje. U Crnoj Gori nema omiljenijeg junaka. Ali zato ipak ima neprijatelja više no dovoljno, i to nikako u narodu, već kod onih kojima je nezgodan i opasan zbog svoje popularnosti...”
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.