Istog dana – 19. maja 1945. godine, zarobljeni sveštenici iz Crne Gore su, iz ambara sa poljane blizu Maribora, gdje su bili smješteni, predveče potrpani u kamione i prebačeni u 25 kilometara udaljeno Pohorje, gdje je sjutradan – 20. maja, prva grupa sveštenika, uglavnom sa sjevera Crne Gore, strijeljana, i to: Ilija Dedić, Savo Vuksanović, Aleksandar Labović, Radonja Jukić, Marijan Marsenić, Vladimir Sekulović, Vuko Dedić, Tomica Pantović, Danilo Nišavić, Dmitar Dubak, Gojko Kastratović, Velimir Božović, Spasoje Ilinčić, Tihomir Balšić, Đorđije Ivanović, Savo Rakočević, Nikola Milošević, Simo Lalatović, Vuko Popović, Krsto Vukojičić, Dragoljub Šiljak, Veselin i Novak Andrić.
U Pohorju je,21. maja 1945 likvidirana druga grupa sveštenika: Radoje Božović, Dragomir Mijušković, Borivoje Tomović, Andrija Laković, Krsto, Pavle i Spasoje Pavićević, Mihailo Dragović, Ljubo Jovović, Niko Pavićević, Milorad Kljajić, Irinej Krstić, Milosav Vulanović, Tomaš Nikolić, Manojlo Šoškić, Stojan Kostić, Aleksa Živković, Visarion Vulićević, Savo Kustudić, Boško Dragović, Branko Mustur, Spasoje Begović, Radule Šćepanović, Luka Vučinić, Petar Uskoković, Đuro i Pavle Radoman, Jovan Lukić, Mihailo Bušković, Filip Popović, Damjan Tomić, Božo Bulatović, Nikodin, Savić i Blažo Popović.
U spisku strijeljanih od 22. maja 1945. godine u Pohorju, pored imena Batrića Grujića iz Kolašina, oficir OZNE je napisao da je on bio:
„...lična pratnja mitropolita Joanikija, kod sebe je krio njegove lične predmete, koji su mu oduzeti pri strijeljanju...“
Interesantno je da među sveštenicima strijeljanim na Pohorju nema sveštenika dr Luke Vukmanovića. Tempov brat je, kako piše u spisku OZNE, strijeljan 21. maja, ali na Kamniku. Dakle, ispada da je Luka bio živ kada je general Vukmanović stigao u Maribor!
Sa razlogom se nameću pitanja: zašto je sveštenik Luka Vukmanović izdvojen od drugih sveštenika iz Crne Gore ako je bio s njima; zašto je odveden na Kamnik i tamo strijeljan?
Iz partizanskih dokumenata to nijesam mogao da utvrdim, pošto o tome u arhivi OZNE nema pisanog traga. Kao što nema nikakvog pisanog traga, niti ima potpisa crnogorskih komandanata ispod naredbi za likvidacije. Naredbe su prenošene usmenim putem, kako se imena nalogodavaca nikada ne bi saznala.
U međuvremenu, pronašao sam dokument br.61/77, u kojem isti oficir OZNE, Momčilo Kragović,piše:
„... mitropolit crnogorski Joanikije, kako je general Đilas i naredio, izdvojen je i pod jakom pratnjom upućen za Zagreb. Sa njima je otputovao i general Svetozar Vukmanović”.
Dakle, sada je kristalno jasno da je Tempo došao u Maribor po Đilasovom naređenju i da je odatle sprovodio mitropolita Joanikija; da su u Zagrebu svraćali kod generala Peka Dapčevića, komandanta Prve armije NOVJ, i da su odatle vozom otputovali za Beograd, gdje ih je na stanici u Topčideru čekao tada svemoćni Milovan Đilas sa pukovnikom OZNE Vasilijem Čilem Kovačevićem.
Kao što sam u knjizi „Bratoubilački rat“i napisao, mitropolita Joanikija su strijeljali agenti OZNE u Bukoviku kod Aranđelovca.
U međuvremenu sam otkrio dokument OZNE br.289-06-45. u kojem piše da je:
„...u prisustvu pukovnika Vasilija Čila Kovačevića, u Joanikija pucao poručnik Pavle Baljević, predratni nesvršeni student prava iz Nikšića“.
(Sjutra : Strijeljaćemo ga)