Priredio: Veselin Lazarević
Izbor gradonačelnika Podgorice obavljen je polovinom decembra 1890. godine, „Glas Crnogorca“ donosi vijest:
„Najzad nekoliko dana narod ove varoši izabrao je sebi opštinsku upravu. Izbori su bili pravilni i većinom glasova izabran je za kmeta Mato Čakić, šest mu pomoćnika i četrnaest odbornika. Izbori su pali na ljude sposobne i nadati se da će umjeti udostojiti se narodnog povjerenja.
Oni su našli sebi kancelariju i pisara i već su otpočeli raditi.“
Gospodin Mato Čekić je kao trgovac i pomagač rada čitaonice davao sredstva. Sada, kao gradonačelnik, i zamjenik upravnika čitaonice, još više je doprinosio poboljšalju uslova i finansiranja Biblioteke.
Prinadležnost mu je bila podizanje nove zgrade čitaonice, želeći što kulturniji i obrazovniji razvitak Podgoričana, samim tim i ostalih Crnogoraca, bez obzira na vjeroispovijesti.
Zahvaljujući „Glasu Crnogorca“, saznajemo to što u drugim arhivskim dokumentima nije bilo moguće otkriti.
Već je bio dosta izgrađen novi dio Podgorice, „Mirkova varoš, koju su nerado prihvatili neki muhamedanci. Ipak, taj dio grada se izgrađivao. U „Glasu Crnogorca“, za 1891. godinu, piše:
„Podgorica, 16. decembra (odnosi se na 1890. godinu, i spremanje za gradnju nove zgrade, prim. R.B.).
Skoro će se navršiti deset godina od kada je u ovoj varoši pod pokroviteljstvom Njegove Svjetlosti knjaza Mirka Velikog Vojvode Zeckog – ustanovljena Čitaonica, ta jedina naša društveno prosvjetna ustanova, u kojoj se od početka do danas okupljalo dosta priličan broj članova, koje utemeljivača, koje pomagača i počasnih, Srba sve tri vjeroispovijesti iz mjesta i sa strane.
No u početku pored sve dobre volje i naprezanja, slabe materijalne mogućnosti, i nedovoljno shvatanja značaja ovih ustanova od strane mase stanovništva priječila je da se prikupi dovoljan broj članova sa ulozima kojima bi se moglo doskočiti rashodu, koji je, naravno morao biti priličan, ofit za stan i sve druge potrebe.
Zbog toga do 1884. godine materijalno se dosta potezalo; a što se tiče listova, društvene knjižice i ukupnog stanja, odgovarala je ova čitaonica u nekoliko u svemu – po mogućstvu – dovoljno svijama pravilima. Od 1884. godine kročila je ova ustanova u nekoliko u svemu naprijed, a osobito materijalno, jer od tada ne samo što se svake godine popridavalo novih članova, nego je i dovoljno pozorišno društvo, koje proizilazi od čitaoničkog – davalo svake godine po nekoliko predstava u korist čitaonice, od kojih je često priličan prihod bio.
Takovim radom zauzimanjem prikupio se do danas dosta skroman kapital. Dakle, kao što se vidi, ovo društvo lagano ali postojano ide naprijed. Kao najjasniji dokaz svega toga služi i misao, koja je pokrenuta, na poslednjoj društvenoj sjednici od ovog mjeseca.
Istog dana uveče prikupilo se bješe društvo, radi rješavanja nekih društvenih potreba, to je između ostalog jednoglasno usvojeno, da se u – ime Božje – 27. januara 1891. god. na dan desetogodišnjice ustanovljenja ovoga društva i devetnaestogodišnjice oslobođenja, postavi temelj novoj čitaoničkoj zgradi u Mirkovoj Varoši, koja će biti sagrađena da – ukoliko se može – zadovolji potrebe ovoga društva.
No, pošto je za građenje ovakve zgrade, potrebna prilična novčana suma a kapital čitaonički malen, riješeno je da se poradi na skupljanju dobrovoljnih priloga u mjestu i na strani. Da bi se ostvarilo to rješenje, odnosno skupljanje priloga, Uprava je danas pozvala sve one građane kojih se po mogućstvu i rodoljublju nadalo pomoći.
Tu im je objašnjen smjer današnjeg skupa, a istaknuta misao bila je oduševljeno prihvaćena. Zatim se riješilo upisivanju priloga, pri čemu je prema našim materijalnim prilikama – rezultat ispao dobar; na čemu neka je i ovim putem izrečena srdačna zahvalnost svijesti i rodoljublju ovdašnjih građana bez razlike vjere.
Imena priložnika molimo da se štampaju u listu, a tako i unaprijed svijeh ovijeh koji budu što prilagali, a priloge primiće Uprava Čitaonice.
Da bi se što više novčano pomoglo, dobrovoljno pozorišno društvo predstavljaće u korist ovog preduzeća na dan Sv. Save iduće godine „Boj na Kosovu“ tragedija od dr-a Jovana Subotića; i 27. januara „Balkansku Caricu“.
Prema dosadašnjem nadati se najboljem u uspjehu, čemu se od srca radujem.
S. A. Gvozdenović
(Nastaviće se)