-priredio: miladin VELjKOVIĆ
Đorđević je otišao u Moskvu a da prethodno nije dobio dozvolu ministarstva da se smije udaljiti iz Beča. Odande je slao izvještaje, koje su štampale Miletićeva „Zastava” u Novom Sadu i Kaljevićeva „Srbija” u Beogradu. Iz tih izvještaja vidi se da je bio fasciniran cjelokupnom manifestacijom i ponesen snagom kojom je odisala. Oduševljenje univerzitetskim i crkvenim centrima, dvorcima, muzejima, a ponajviše ruskom flotom, doprinijelo je da Rusija u njegovim očima dodatno poraste, kao i nada da se ruska trobojka zavijori na kubetima Svete Sofije.
Zbog svojeglavosti i napuštanja odredišta bez odobrenja izgubio je državnu stipendiju. Međutim, u to vrijeme su odnosi srpskog kneza Mihaila i Ujedinjene omladine srpske bili još koliko-toliko dobri. Prilikom kneževog prolaska kroz Beč u ljeto 1867. godine srpski studenti su ga dočekali sa željom da ga pozdrave. Đorđević se u ime Omladine predstavio knezu, koji je potom naredio ministru Kosti Cukiću da mu vrati stipendiju. Ali ako je srpski knez i uzeo Đorđevićev postupak kao neobuzdani mladićki gest, na Balplacu u Beču su mu izradili dosije u koji je unijeto sve što je radio i govorio kako u Moskvi, tako i na omladinskim sastancima. Bečka tajna policija nije dopuštala da joj bilo šta promakne. (...)
Ni iskustvo gubitka stipendije, ni negativno držanje srpskog kneza prema radu Omladine nijesu pokolebali Vladana Đorđevića. On bi vjerovatno otišao i mnogo dalje u oponiranju vladi i knezu da između oca i sina nije izbila žestoka svađa. Njegov otac je njega i njegove drugove nazvao čapkunima i usijanim glavama koje nemaju pojma šta su sloboda i patriotizam. „Zar ti da budeš u opoziciji praviteljstvu koje te hrani gospodski samo da ti za sebe učiš; zar ti, rđo jedna, da ideš uz nos tvome i mome gospodaru”, ceptio je njegov otac od bijesa. Đorđević je žilavo branio svoja ubjeđenja od očevih „starovremenskih” načela. Na upozorenje da će biti hapšenja on je hitro na čamcu napustio Beograd i prevezao se u Zemun, a odatle dalje u Beč. Poslije beogradske omladinske skupštine njegovo sudjelovanje u Omladini uzelo je drugačiji pravac. Osim očevih prijetnji, tome je bilo i drugih uzroka.
Uporedo s liberalnim, tokom predstojećih godina u rad Omladine infiltriraće se i socijalističke ideje, koje su tada tek bile u začetku. Njen rad sve se više okretao od početnih zahtjeva za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda ka političkim pitanjima – državnom uređenju i građanskim slobodama u Kneževini Srbiji. Toj disharmoniji doprinijeli su ključni događaji koji su se u međuvremenu izdešavali. Monarhija se konsolidovala uredivši se na dualističkom principu, uz popuštanje Mađarima. Više nije bilo nade u njeno federalističko ustrojstvo, u koje se puno polagalo uoči prusko-italijansko-austrijskog rata i neposredno poslije njega. Knez Mihailo je ubijen u Košutnjaku, a članovi Omladine i liberali bili su glavni osumnjičeni kao inspiratori atentata. I u Srbiji i van nje vodila se istraga protiv njih. Da bi spriječili progone i stradanja, liberali su se priklonili namjesničkom režimu u Srbiji, koji je postao glavni faktor u zemlji, dok je na prestolu sjedio maloljetni knez. Nacionalna politika koju je vodio knez Mihailo je napuštena. Umjesto nje, Namjesništvo je svu snagu usredsrijedilo na unutrašnja pitanja i uspostavljanje stabilnog stanja u zemlji.
Bečka policija, koja je srpskim organima vlasti bila pri ruci u istrazi, izvršila je premetačinu Đorđevićevog stana u Beču i tom prilikom odnijela njegov đački dnevnik. Zbog tog događaja njegova aktivnost u Ujedinjenoj omladini srpskoj nije jenjavala. Evidentno je da je Đorđević u početku simpatisao mladu socijalističku struju, koja je vremenom bivala sve glasnija, a koja se najprije deklarisala kao omladinska ljevica. Ipak, njegove simpatije nijesu bile bezrezervne. Borbi za političku jednakost građana bez obzira na stalešku pripadnost priključio se prvi, ali nije želio da ode u krajnost ka kojoj je Omladina skretala. Zato nije htio da ide na Treću omladinsku skupštinu održanu u Velikom Bečkereku septembra 1868. godine. On je smatrao da Omladina treba da nastavi u pravcu u kome je započela svoj rad – „knjigom do slobode”. Svoje političke poglede ispoljio je u umjetničkoj formi.
Godine 1868. Vladan Đorđević stvara svoje najznačajnije i najuspjelije dramsko djelo, zamišljeno kao trilogija „Narod i velikaši”, „Narod i popovština” i „Narod i advokati”. Plan je bio ogroman, a dramatičar je ostvario samo njegov prvi dio – „Narod i velikaši”. Radnja komada je smještena u Srbiji, u vrijeme dinastičkog prevrata 1858. godine. Drama je pisana u kritičko-publicističkom duhu i sa socijalističkih pozicija, a izvrgla je kritici birokratiju i cio upravni sistem kojima su ovladali korupcija i bezakonje, uzdižući pri tom Narodnu skupštinu. (...)
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.