Nijedna od sedam likvidacija koje se dovode u vezu sa duvanskom mafijom još uvijek nije rasvijetljena do kraja iako je od prvog ubistva za koje se sumnja da je naručeno iz tih krugova prošlo 16 godina. Na meti duvanske mafije našli su se biznismeni i visoki policijski službenici koji su dovođeni u direktnu vezu sa šefovima tog kartela, ali i novinari Duško Jovanović i Ivo Pukanić, koji su pisali o tim mafijaškim poslovima. Prema policijskim evidencijama, pored Jovanovića, Pukanića i Nika Franjića, koji je nastradao kao kolateralna žrtva prilikom likvidacije hrvatskog novinara, žrtve duvanske mafije su i Goran Žugić, Vladimir Vanja Bokan, Darko Beli Raspopović i Blagota Baja Sekulić.
Serija likvidacija koje se dovode u direktnu vezu sa švercom cigareta počela je 31. maja 2000. godine u Podgorici. Još uvijek nepoznati ubica tada je sa više hitaca iz automata ubio Gorana Žugića (37), visokog policijskog funkcionera i savjetnika za bezbjednost crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Do danas je ostalo nejasno zašto je Žugić ubijen, iako se u policijskim krugovima od momenta ubistva govorilo da je ta likvidacija povezana sa duvanskom mafijom. Pripadnici crnogorske policije i istražni sudski organi djelimično su rekonstruisali kako se zločin dogodio. Žugić je te večeri, oko 23 sata, „audijem A6“ stigao do zgrade u kojoj je stanovao. Parkirao je vozilo i krenuo ka ulazu. Tog momenta iz mraka se pojavio napadač i pucao mu s leđa. Ispalio je pet-šest hitaca iz automatskog pištolja, od kojih su tri pogodila Žugića u glavu.
Kasnije je Goran Stanjević, koji je bio predstavnik vladine agencije za strane investicije, ispričao da je Goran Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije. Stanjević je italijanskim istražiteljima 2002. godine ispričao da se ta dokumentacija o krijumčarenju odnosila na ulogu tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića u tom poslu. Stanjević je papire u Crnu Goru donio nakon što je s njim kontaktirala supruga „kralja šverca” Ćira Macarele.
Nekoliko mjeseci kasnije, 17. oktobra 2000. godine, pod još nerazjašnjenim okolnostima, u Atini je ubijen Vladimir Vanja Bokan (40), za koga se govorilo da je jedan od najbogatijih ljudi na Balkanu. Prema saopštenju grčke policije, na Bokana su pucala dvojica napadača u Variju, južnom predgrađu Atine. Napadači su Bokana čekali u zasjedi, a policija je saopštila da sumnja da su Bokana likvidirali ljudi iz podzemlja.
Pričalo se da je Bokan povezan sa crnogorskom mafijom i da je najviše „radio“ sa cigaretama i naftom. Imao je i špeditersku firmu sa desetinama kamiona i šlepera, a u njegovom vlasništvu, kako su pisali mediji, bilo je i nekoliko aviona „iljušin“. Povezivan je i sa Stankom Subotićem Canetom, i to oko poslova sa cigaretama. Za Bokana se govorilo i da je blizak sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem.
Godinu kasnije, visoki funkcioner državne bezbjednosti Darko Raspopović Beli ubijen je u centru Podgorice. Na njega je još uvijek nepoznati napadač pucao 8. januara 2001. godine, a njegova smrt je u policijskim krugovima povezivana sa likvidacijom Gorana Žugića. Ubistvo se dogodilo naočigled mnogobrojnih građana, ispred tadašnje prodavnice „Meks“ na glavnom gradskom trgu. Ubica se prišunjao policijskom funkcioneru dok je on pokušavao da otvori gepek automobila i unutra stavi kesu sa kupljenom robom. Iz neposredne blizine, s leđa, pucao je u njega iz „škorpiona“, najvjerovatnije sa prigušivačem.
Podgoričanin Blagota Baja Sekulić (36) izrešetan je sa 24 hica iz „heklera” 30. maja 2001. godine u Budvi, dva sata poslije ponoći, nedaleko od stare autobuske stanice. Ubica je čekao skriven iza ograde obližnje kuće nailazak Sekulićevog džipa „grand čiroki” i iz neposredne blizine ispalio gotovo cijeli šaržer iz automatskog oružja „hekler”. O Sekuliću se danima prije nego što je ubijen govorilo u Crnoj Gori zbog pisanja zagrebačkog „Nacionala”, u kojem je, između ostalog, objavljeno da je bio desna ruka Stanka Subotića Caneta, glavnog duvanskog bosa na Balkanu.
Ubice Žugića, Bokana, Raspopovića i Sekulića, kao i nalogodavci, nikada nijesu otkrivene.
D.Ž.
Novinari ubijeni zbog pisanja
Zbog razotkrivanja duvanske afere i veze kriminalaca sa državnim vrhom u Crnoj Gori, ubijeni su Duško Jovanović, urednik i vlasnik „Dana“,i Ivo Pukanić, vlasnik zagrebačkog „Nacionala“. Na Jovanovića je pucano 27. maja 2004. godine, oko ponoći, ispred redakcije „Dana” u Ulici 13. jul u Podgorici, u trenutku kada je ušao u svoj automobil. Zbog tog ubistva kao saizvršilac je osuđen Damir Mandić, na 19 godina zatvora, a nalogodavci i izvršioci nijesu otkriveni.
Četiri godine kasnije, Ivo Pukanić i Niko Franjić ubijeni su u atentatu u Zagrebu. Ubistvo se dogodilo 23. oktobra 2008. godine. Ubijeni su auto-bombom kod sjedišta „Nacionala”. Za to ubistvo osuđeno je više lica, koja izdržavaju zatvorske kazne.