Posthumno objavljena knjiga izabranih intervjua „Korekt(ura) života” Maje Matković (1947-1993), hercenovske novinarke koja je svoje djelovanje započela sedamdesetih godina, a nažalost završila 1993. godine, predstavljena je u Herceg Novom. Ovaj naslov je zlatni rez kroz brojne razgovore publikovane u listovima u kojima je Maja Matković radila. Većinu razgovora vodila je sa savremenicima, a objavljivala je u „Boki”, u takođe listu koji se više ne izdaje.
Sto i jedan razgovor sugeriše da je za potpunije sagledavanje potrebno sudioznije iščitavanje i temeljnije tumačenje. Brojni intervjui potvrđuju izuzetno mjesto ovog stvaraoca u hercegnovskom novinarstvu i šire.
Nastojala je da zabilježi iskaze najprije najstarijih, čak i onih od kojih riječ treba upravo otimati, pa do stvaralaca koji su svoje djelo zaokružili ili su bar stvorili svoj duhovni lik. Knjiga koju su kao sjećanje na majku omogućili njena kćerka Vesna Matković-Đurović i sin Velimir Matković, predstvljna je nedavno u dvorani „Park” sa filmskim zapisima i prezentacijom koju 22 godine od odlaska sa životne scene prikazuju Maju Matković, kao čovjeka koji je pouzdanim perom išla istinskim novinarskim putem, kao čovjeka koji nametljivo daje priliku svom sagovoriku da kaže sve o sebi. Imena Borislava Pekića, Zuka Džumhura, Mihala Lalića, Nikole Drenovca, Branka Ćopića, Đura Mešterovića, Stojana Aralice, Gustava Krkleca, Koste Nađa, Dragice Tomas, Mirka Kujačića, Miloša Šobajića, Ljuba Popovića... čine galeriju velikana koji su boravili u Hercem Novom i kroz knjigu Maje Matković zabilježeni kao dio njega i njegove kulture i istorije. Hercegnovsko novinarstvo odavno daje ljude koji jedan za drugim ulaze u odabrani krug stvaralaca duhovne kulture svog naroda. Među ljima opšti je zaključak posle ove promocije svoje visoko mjesto zauzela je i Maja Matković Govoreći o preranom odlasku Maje Matković i njenom novinarstvu, novinar i publicista Minja Bojanić je kazao da je Maja godinama predano, poput skrušene monahinje, u novskom lokalnom listu iza sebe ostavljala osebujan novinski „vez”. Odnosno, šaroliku i raskošnu žurnalističku „čipku” uglavnom satkanu od naše svakodnevne profesionalne „groznice” svarljivim crnim slovima, gdje je valjalo sačiniti „ram po mjeri” za ogledalo naše svakodnevice.
– Među ovim koricama iz njenog pera je bogata riznica raskošna i široka lepeza od više desetina razgovora sa uglednim stvaraocima društevenim pregaocima i umnim pamtišama iz minulog turbulentnog 20. vijeka. Ova knjiga ima svoju edukativnu vertikalu. Osim što od zaborava otima brojne ličnosti ona dolazećim generacijama ostavlja osebujnu galeriju novinskih portreta izuzetnih imena koji su svojim životom i djelom zavidan i planetarno vrijedan civilizacijski i kreativni trag. Ovaj naslov i ova knjiga podsjeća i na zavidnu novsku „aleju velikana koji su emotivno bili vezani za Novi i Boku gdje u zasluženom knjiškom tihovanju oni „počivaju” i na stranicama odabranih intervjua vrle nam koleginice Maje Matković – rekao je Bojanić.
O posthumnoj knjizi Maje Matković govorila je i pjesnikinja književnik i profesor Bosiljka Pušić. Ona je rekla da je njeno druženje sa Majom Matković počelo posle jedne književne večeri kada je bio priređen susret sa Desankom Maksimović i Danilom Kišom u nekadašnjem Klubu vojske, jer nije bilo nijedne kulturne manifestacije u gradu kojoj Maja nije prisustvovala kao izvještač.
Na promociji je pročitana i recenzija knjige profesora dr Bojana Đorđevića koji između ostalo poručio da svaki intervju Maje Matković jasan i odaje svijest o tome s kim se, o čemu i zašto se razgovara. Svaki njen intervju predstavljao je malo remek-djelo.
Na promociji knjige „Korekt(ura) života” govorili su dramski Stevan Koprivica, Vojislav Bulatović i Majina kćerka Vesna Matković Đurović. Program je vodila Marija Čolpa. Z. Šakotić