Najviše crnogorsko državno priznanje, Trinaestojulska nagrada, svečano je uručena ovogodišnjim laureatima prof. dr Vesni Kilibardi, Ljubomiru Đurkoviću i Srđanu Vukčeviću, juče u vili „Gorica”. Odluku o nagradi donio je žiri na čelu sa akademikom Draganom Vukčevićem, i članovima prof. dr Draganom Koprivicom, prof. dr Predragom Ivanovićem, prof. dr Ilijom Vujoševićem i prof. dr Milenkom Popovićem.
Visoko priznanje pred gostima, predstavnicima diplomatskog kora, političkog i javnog života, uručio je Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore. On je podsjetio da je 13. jul datum koji nas uvijek okupi u svim licima Crne Gore, a da nam „laureati ove nagrade daju mogućnost da Crnu Goru uvijek vidimo u njenom trajanju, njenoj beskrajnosti”.
Krivokapić je rekao da Crna Gora, danas više nego ikada, živi antičku dihotomnost, podvojenost na Spartu i Atinu. Mnogi su Crnu Goru vidjeli kao Spartu, a, dodaje Krivokapić, „mi smo uvijek znali da spartanske Crne Gore nema bez atinske Crne Gore. A to je Crna Gora duhovnosti, stvaralaštva, moralnosti, pravih vrijednosti”. I uvijek na razmeđi Istoka i Zapada.
– Vaša djela afirmišu Crnu Goru sposobnu da se bori, da pobjeđuje, ali prije svega da stvara u vremenu velikih izazova – rekao je Krivokapić.
On je rekao da je Njegoš živio antičku dihotomiju, istok – zapad, uviđajući da sila i snaga mogu donijeti nadmoć, ali ne i trajanje, koje donosi samo istinske vrijednosti.
Ispred članova žirija prof. dr Dragan Koprivica obrazložio je ponaosob zašto su baš Kilibarda, Đurković i Vukčević zavrijedili Trinaestojulsku nagradu. Kilibardi je nagrada pripala za dvodecenijsko naučno istraživanje koje je rezultiralo knjigom „Njegoš i Italija”, Đurkoviću za dramsku trilogiju „Grci”, a Vukčeviću za izložbu „Hipnosov san”.
Kako navodi dr Koprivica žiri se rukovodio značajem najvišeg državnog priznanja, „u kojem vječnim plamenom bukte duhovnosti i slobodarske težnje našeg naroda, koji slobodu baštini kao neotuđivi dio svog nacionalnog bića i dostojanstva, pritom u buketu nacionalne i vjerske tolerancije, i suživota na tlu Crne Gore”.
- I sama profilacija ovogodišnjih nagrada, kao sofisticiran spleat tri uspješne priče u jednoj, o književnom, književno – kritičkom i slikarskom opusu, lijep je pokazatelj prepoznavanja kulturnih koordinata Crne Gore danas – rekao je Koprivica.
Ove godine u konkurenciji su bila 23 kandidata, a odluka o dobitnicima donijeta je većinom glasova.
Ž.J.
Pojedinačne zahvalnosti
Ove godine laureati su se zasebno obraćali gostima na svečanosti. Dramski pisac Ljubomir Đurković je istakao da je riječ o priznanju u njegovoj državi za ono što mu izuzetno znači u životu.
– Simbolika 13. jula dobija na značaju i u značenju novu dimenziju u ovom vremenu. Vremenu rehabilitacije ideja koje bi svijet mogle učiniti gorim mjestom za život, iako je to teško i zamisliti – rekao je, između ostalog, Đurković.
Kilibarda, profesorica na Univerzitetu, je navela da joj je posebno zadovoljstvo jer joj je nagrada pripala za knjigu o Njegošu, odnosno njegovom dodiru sa italijanskom, velikom evropskom kulturom.
– Čini mi čast što dobijam visoko priznanje koje se temelji na dva svijetla datum crnogorske istorije, priznanja crnogorske nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine i datum 13. julskog ustanka, kada je Crna Gora krenula u borbu protiv fašizma i okupacije, sa vjerom u bolji i pravedniji svijet u kome je nekoliko prethodnih decenija živjela – rekla je Kilibarda.
Slikar Srđan Vukčević, takođe vidno zadodovljan činjenicom da je laureat ove nagrade, rekao je da su kroz istoriju našeg naroda dvije svijetle i svete riječi – sloboda i nezavisnost.
– Za nas stvaraoce je jako važno, naročito za slikare, izvojevati slobodu i nezavisnost umjetnika, a u cilju veličanja života – rekao je Vukčević.