Mlin Ivana Crnojevića u Vladičinoj bašti na Cetinju, izgrađen krajem XV vijeka, status kulturnog dobra stekao je davne 1950. godine, a za sve ove godine čini se da je samo propadao.
Zbog toga je Programom zaštite kulturnih dobara još za prošlu godinu predviđena njegova restauracija, uređenje kanala i prilaznih staza, kao i ugradnja sistema za recirkulaciju vode, čime će se sanirati loše stanje kulturnog dobra. Za ove poslove potrebno je 53.000 eura. Ova sredstva obezbijediće se grantom Ambasade SAD u Crnoj Gori, pa je za očekivati da će stari mlin zasijati starim sjajem. Zasad, još je daleko od toga.
Aleksandar Dajković, generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture je potvrdio za „Dan” da se restauracija ovog kulturnog dobra finansira posredstvom Fonda američkog ambasadora za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.
– Tokom 2016. godine treba sprovesti restauraciju lokaliteta. Uspostaviti sistem za recirkulaciju vode. Istraživanja su sprovedena tokom prošlog ljeta, izrada projekta je u završnoj fazi, pa se može reći da se aktivnosti odvijaju prema utvrđenom redosljedu – kaže Dajković.
On je podsjetio da je dinamikom projekta predviđeno da se tokom 2015. godine na lokalitetu sprovedu arheološka istraživanja, kao i da se izradi konzervatorski projekat. Dosadašnji rezultati projekta upućuju na zaključak da su sredstva opredijeljena kroz grant Ambasade SAD u Crnoj Gori dovoljna za realizaciju predviđenih projektnih aktivnosti.
– Detaljnije analize koje se odnose na predmjer i predračun radova biće precizirane kroz Konzervatorski projekat čija priprema je povjerena Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, a finalizacija projekta se očekuje sredinom februara – rekao je Dajković.
Mlin je građen od klesanog, lokalnog krečnjaka i predstavlja tipičan primjer autohtone arhitekture tog vremena na teritoriji Crne Gore.
Najvjerovatnije je građen sredinom osamdesetih godina XV vijeka, a sagradio ga je Ivan Crnojević za potrebe dvora i lokalnog stanovništva, na ušću desnog rukavca Cetine, rijeke ponornice, koja je proticala Cetinjskim poljem do kraja XVII vijeka.
– To je prizemni objekat, izdužene pravougaone osnove sa dvovodnim krovom, vratima i bez prozora. Nije samo graditeljska ostavština Crnojevića, već i jedini materijalni svjedok postojanja Cetine. Sa Vladičinom baštom čini pejzažnu cjelinu. U osnovi je sačuvan jedan volt za protok vode, građen od poluobrađenih kamenih blokova u nepravilnom slogu. U nadziđivanju početkom XX vijeka, iznad segmentnog luka na vratima postavljen je red konzola na koje se preko drvenih greda oslanjao daščani pod. Tako je formiran tavanski prostor koji je služio za skladištenje žita – ispričao je Dajković.Z.P.
Svjedok graditeljstva iz XV vijeka
Dajković je ispričao da je mlin „najstariji sačuvani objekat tradicionalnog graditeljstva iz XV vijeka, perioda nastanka nukleusa grada”.
Cetina se račvala u dva rukavca, jedan kod Vlaške crkve vodio je ka Cetinjskom manastiru, a drugi prema velikom ponoru u Donjem polju. Prema nekim podacima u mlinu se i početkom XX vijeka još mljelo žito, uz pomoć vode koja se tokom obilnih kiša slivala ka ponoru i sakupljala u ograđenoj jaži.
)){kind=small}
