Nastavljajući raniji ciklus „Glasovi tišine” slikar Goran Ćetković, porijeklom iz Kolašina, a nastanjen u Sutomoru, prvi put se samostalno predstavlja kotorskoj likovnoj publici. Sjeća se da je prije desetak godina izlagao kolektivno u Uneskovom gradu, a sada se predstavlja sa 28 ulja na platnu, što je za njega poseban doživljaj. Diplomirao je slikarstvo na FLU na Cetinju, u klasi prof. Nikole Gvozdenovića. Dobitnik je godišnje nagrade galerije „Spinaker”, na izložbi studenata završne godine FLU Cetinje. Njegovo ulje na platnu „Filozof’’ nagrađeno je priznanjem ULUCG „Milunović, Stijović, Lubarda”. Kotor doživljava kao sredinu koja njeguje umjetničku tradiciju, te mu je od značaja da u svojoj biografiji ima i ovaj grad kao mjesto izlaganja. Slike poput Krika, Iščekivanja, Ekstaze, Snoviđenja, Samoće, na Jelenu Vukasović, novinarku Radio Kotora, ostavile su snažan, uznemirujući utisak kada ih je vidjela prije par mjeseci.
- Slikarstvo Gorana Ćetkovića skoro da nije moguće tumačiti. Ovaj slikar ne ispisuje poruke niti ga taj ugao interesuje. Po mom osjećanju – on vrišti, a vrisak je ono što izlazi iz grla umjesto riječi jer za riječ nema vremena. Goran Ćetković vrišti bojom, a potezi četke prate taj vrisak... Kako ja razumijem, Goran Ćetković je sam sebi našao lijek. Pri tome njegov lijek nam svijetli kao semafor na raskrsnici mijenjajući tonalitet ujednačenim ritmom vremena. Možemo samo da vrištimo grčeći se bez oslonca kao njegovi likovi na praznoj površini platna. Dok sami sebi ne nađemo lijek, poručila je Vukasović otvarajući postavku. Po riječima mr Lucije Đurašković, istoričarke umjetnosti, „slikarstvo Gorana Ćetkovića bavi se pitanjem čovjeka, današnjeg čovjeka i opstanka njegovog duhovnog bića u ovom svijetu u kome ljudske vrijednosti blijede i, gubeći se, polako nestaju“. Njegovo slikarstvo je „vid jedinstvenog umjetničkog otpora prema tim razornim pojavama u savremenom društvu, čime je otvorio put novim strujanjima i tendencijama u postmodernoj crnogorskoj likovnoj sceni“.
Dio slika, po riječima slikara, izložen je prije godinu i po u Podgorici, a oko dvije trećine njih je potpuno novo za ovu postavku. S obzirom da je profesor likovne umjetnosti u OŠ „Kekec“ i istorije umjetnosti u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Baru, ulaže dodatni napor da uskladi sve obaveze.
- Pedagoški rad je velika obaveza i odgovornost, ali me to još više inspiriše da se izborim za svoj kutak slobode i da svakodnevno slikam za štafelajem. Biti u svom ateljeu i komunicirati sa slikom po četiri-pet sati, za mene je nasušna potreba i način života, kazao je za „Dan”. Sljedeću izložbu najavljuje za septembar u Tivtu.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
