U
crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca – Nikoljac, u Bijelom Polju juče je slavljena hramovna slava i zaštitnik putnika, pomoraca, sirmošnih i djece. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, koji je i osveštao novi trem crkve, napravljen po izgledu starog Nikoljca, uz konsultacije sa stručnjacima. U besjedi je vladika kazao da u svetom jevanđelju piše kako su mudraci sa istoka išli za zvijezdom koja ih je vodila prema Vitlejemu, prema mjestu rođenja Hristovog.
– I mi, draga braćo i sestre, približavamo se Božiću i vođeni smo svjetlošću kojoj Svetitelji Božiji osvjetljavaju svijet. Idemo prema radosti Božića, a vođeni smo onom svjetlošću koja obasjava ovaj svijet. Naš narod kaže, čim dođe sveti Nikola, eto ga i Božić, miriše sve na Božić. Nije to samo, draga braćo i sestre, zbog blizine praznika, nego što je sveti Nikolaj onaj svetitelj koji je posvjedočio vjeru, pravu istinitu, onaj koji je poslužio Bogomladencu Hristu svojim životom, svojom svetom službom. Koji je Bogomladenca Hrista smjestio u svoje srce, primio njegovu mudrost, život i slavu, njegovu blagodat, istinu i pravdu. I zato je bio vaistinu dobri pastir dobri po ugledu na Arhipastira i vječitog Arhijereja, Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista – rekao je episkom Joanikije.
On je podsjetio da je Gospod onaj koji je prinio sebe na žrtvu, i izlio svoju živonosnu krv na Krstu, radi spasenja roda ljudskog, radi našeg obnovljenja i objedinjavanja.
– I to je, zapravo ono što nas objedinjuje – Hristova žrtva, a pastiri na zemlji su utoliko pastiri ukoliko imaju udjela u službi Hristovoj, a Gospod ih je svojom blagodaću i svojom milošću učinio učesnicima i sudionicima svoje svete službe, ali ne mehanički. Dao je blagodat, ali i oni moraju da se potrude. I ako se iko potrudio, i ako je iko ispunio taj priziv Božiji - Hristov, to je sveti otac Nikolaj, čudotvorac, kojeg slavi čitava vaseljena. Ima u jednom manastiru freska na kojoj sveti Nikolaj stoji na molitvi raširenih ruku i cijela vaseljena zapravo je pod njegovim pokrovom, njegovih svetih molitavi. On je jedan od onih svetitelja na čijim molitvama počiva ovaj svijet. Poznato je i da Sveti Jovan Kronštanski, koji je podoban Svetom Nikolaju i po mudrosti i po krotosti i po pastirskoj revnosti, da se znao ponekad razgnjeviti na one koji su kvarili istinu vjere pravoslavne. Govori se da je on prvi opomenuo Lava Tolstoja, koji je kao veliki talentovani pisac, ali koji je uobrazio da može da osnuje novu religiju, pa je pisao peto jevanđelje, i zastranio. Eto, taj veliki čovjek, ali na žalost gordi čovjek, koji je kao što su govorili ruski duhovnici, on je dočekao da ga izopšti Ruska pravoslavna crkva. A, prvi ga je opomenuo sveti Jovan Kronštantski. To je bilo jedno veliko iskušenje za Rusku Crkvu – ta „tolstojevština” – riječi su vladikine.
On je dodao da mu niko ne poriče da je veliki pisac, ali i veličina može, na žalost, da okrene kud ne treba. Draga braćo i sestre, danas je divan radostan praznik, sveti Nikolaj, jedna od najljepših slava, koja nas upućuju da živimo pobožno, čestito, kako Bog zapovijeda. I kada slavimo da slavimo hrišćanski, skromno. Da izbjegavamo napijanja, da ne pretjerujemo ni u čemu, naše slave su skromne. Danas ljudi vrlo često slave u hotelima, restoranima. A nekako nismo tako navikli. Navikli smo da slavimo u svojoj... Ima modernizma, pa i ljudi kada se izadoviljavaju sa restoranima i hotelima i oni poslije zažele da slave skromno. Ali, čovjek često luta, pa se vrati na pravi put. Tako je to u životu, čovjek je sklon zabludama, stranputicama, ali ima sposobnosti i da se vrati i u tome je veliki Božji blagoslov, i tome je nada za svakog od nas. Treba imati stprljenja, i u porodičnom životu, dogodi se neko dijete ili neki član porodice, uhvati ga neko iskušenje, neki talas, neki ludi vjetar... Treba imati stpljenja, treba se pomoliti Bogu, treba istrpjeti. Pa i Bog pomogne. Nema porodice u kojoj nije bilo iskušenja i to treba da znaju i mladi. A ne čim dođe prvo iskušenje odmah razvod braka, odmah puca sve. Da su tako naši preci radili, ne bi se naš narod sačuvao. Porodica je živi organizam, zajednica, pa je prirodno da se pojavi i malo protivrječnosti. Danas često optužuju majke i žene da one nisu kako valja. Nije tačno! U domaćinima je najčešće problem. Nema većega zla i veće katastrofe, nego ako je domaćin nepouzdan čovjek, ako je pijanac ili se drogira. To treba, zaista, žrtvu preveliku. Da se takva porodica sačuva i vrlo često žene, mudre, pametne, sačuvaju, trpe... Ne govore mnogo po selu i kod komšinica šta im se događa – besjedio je vladika.
Gdje ima vjere, onda ima i ljubavi, onda ima i raspoloženja i trpljenja, dodao je episkom.
Poslije liturgije osvećeni su slavski kolač i žito, nakon čega je priređena trpeza ljubavi koju je za veliki broj vjernika ispod novog trema pripremila Crkvena Opština Bijelo Polje.
M.N.


UOČI NI­KOLj­DA­NA
Sa­bra­nje u cr­kvi pod Go­ri­com

Uoči Ni­kolj­da­na, u Hra­mu Po­be­do­no­sca Hri­sto­vog Ge­or­gi­ja, pod Go­ri­com u Pod­go­ri­ci oku­pio se vjer­ni na­rod. Sve­tim sa­bra­njem je, ka­ko je pre­nio por­tal Mi­tro­po­li­je, na­čal­stvo­vao pro­to­je­rej-sta­vro­for Mi­lun Fe­mić, ko­me su sa­slu­ži­va­li, sa­da­šnji star­je­ši­na pro­to­je­rej-sta­vro­for doc. dr Ve­li­bor Džo­mić, ar­hi­je­rej­ski za­mje­nik pod­go­rič­ko-ko­la­šin­ski uz mo­li­tve­no pri­su­stvo, pro­to­je­re­ja Jo­va­na (Ra­do­vi­ća).
Po­što je Bo­žić pra­znik ko­jim pro­sla­vlja­mo do­la­zak u ti­je­lu Spa­si­te­lja sve­ga svi­je­ta, či­tav ci­klus pra­znič­nih ne­djelj­nih da­na po­sve­ćen je sla­vlje­nju po­ro­di­ce, dje­tinj­stva, dje­ce i ro­di­te­lja. Po­je­di­ni da­ni u ovim sed­mi­ca­ma pred Ro­đe­nje Bo­go­mla­den­ca Hri­sta, od­li­ku­ju se po­seb­nim na­rod­nim obi­ča­ji­ma. A.Ć.