<br />
Sve ove vjekove Sveti Nikola bdi nad nama i pomaže nam da kao hrišćani izborimo svoju životnu bitku, jer njegovo ime znači „pobjeda”, kazao je otac Momčilo Krivokapić, kotorski paroh, na jutarnjoj liturgiji u hramu Sv. Nikole u Starom gradu.
– Najvažnije za sve nas okupljene oko Sv. Nikole, jeste što znamo da je on ispunio ono što Gospod traži od svih nas – da i mi pobjeđujemo svako zlo u sebi, da bismo pobjeđivali i ona zla oko sebe, ne silom, nego jevanđelskom snagom. Neka nas Gospod okuplja i čuva oko krsne svijeće, oko krsne slave, oko Sv. Nikole, pa se ne treba bojati da li ćemo zalutati, jer pobjeda je u imenu Sv. Nikole, pobjeda je u imenu Hristovom, neka nas Gospod čuva, poručio je u svojoj besjedi protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić
Vjernici koji su ispunili hram, u stalnom mimohodu su palili svijeće, uz pjesme u čast Sv. Nikoli, koje su pjevali članovi Hora SPD „Jedinstvo”. Uz molitvu i pričest, imali su priliku i da cjelivali ikonu Sv. Nikole koja sadrži njegovu česticu – relikviju, koja je prije nekoliko godina, zevjetom jednog ktitora, dospjela u Kortor iz dalekog Beča. Sveštenici su imali pune ruke posla blagosiljajući slavske kolače brojnih porodica, čiji je Sv. Nikola zaštitnik. Slavsku pogaču na blagoslov u crkvu donijela je i Milena Bogdanović iz Kotora, porijeklom sa Njeguša, koja će krsnu slavu slaviti sa majkom i đedom. Makedonka Eleonora Petroska iz Prilepa, već pet godina živi u Kotoru sa svojom porodicom, suprugom i troje djece, ali svake godine na Sv. Nikolu donosi krsnu pogaču u crkvu. Jedna ćerka je udata, te sada ima i unuku.
– To je tradicija koja opstaje, bez obzira što smo promijenili mjesto boravka, Sv. Nikola ostaje naša kućna slava i zaštitinik, vjera i običaj su sa nama i u nama, gdje god da se nalazimo. Kako nisam u svojoj kući, podstanar sam, umjesto da pop dolazi kod nas, riješila sam da kolač donesem na osveštanje u crkvu, pojašnjava nam Eleonora.
Sveti Nikola se rodio u maloazijskoj oblasti Likiji u gradu Patari oko 270. godine, Tokom vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana u vreme gonjenja i mučenja hrišćana bio je zatvoren u tamnicu, ali ni tu nije prestajao da propovijeda i širi hrišćanstvo. Okupljenima oko sv. Nikole u glavi je jedna jedinstvena misao, koju je Gospod rekao: „Ja sam put” i tim putem je Sv. Nikola išao, zato je svet, kazao je paroh Krivokapić.
– Sveti Nikola je stalno s nama, kao zaštitnik pomoraca, kao zaštitnik svih onih koji putuju, na kraju krajeva, svi smo mi neki putnici na ovom našem putu životnom. Svi smo putnici i svi se molimo Sv. Nikoli, a njegovo je „pobjedničko”, jer je izvedeno od grčke riječi „nika” – pobjeda. Kada se Gospod javio Konstantinu Velikom, na nebu se pojavio krst sa natpisom „Ovim pobjeđuj – NIKA”. Ta pobjeda nije bila samo vojnička, nego i pobjeda one prave vjere hrišćanske, one koja će milione ljudi da spasi i spasava, kazao je Krivokapić i ispričao kako je Sv. Nikola pokazao svoju revnost na Prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji, ali zbog toga što je udario aleksandrijskog sveštenika Arija, optuženog za jeres, udaljen je sa sabora i zabranjeno mu je dalje prisustvo. U hrišćanskoj tradiciji se spominje da su mu odobrili ponovno prisustvo na saboru tek kada se preko izabranih arhijereja javio glas Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice, da je učinjena velika nepravda prema Svetom Nikolaju. Preminuo je 6. decembra 343. godine (19. decembar po novom kalendaru). M.D.P
)){kind=small}
