Nakon projekcije filma koji je odnio pobjedu na festivalu u Veneciji, „Žena koja je otišla”, autor filma Lav Dijaz, održao je radionicu sa studentima i gostima Kustendorfa, objavljeno je na zvaničnoj internet stranici festivala. Režiser sa Filipina radionicu je otvorio izlaganjem o tome kako kroz svoje filmove preispituje šta je predmet borbe. Po njegovim riječima, težnja za trajanjem, jedna od očiglednijih karakteristika njegovog filmskog jezika proizlazi iz potrebe da istraži najbolji način za ostvarivanje jedinstva prostora i vremena. Kroz ovaj pristup, autor integriše i način života filipinskog i malajskog naroda, karakteristike kulturnog koda, životnog stila koji se čvrsto vezuje za pojam čekanja.
Dijaz ističe da inspiraciju nalazi u velikim piscima poput Tolstoja i Dostojevskog, što objašnjava zašto se gledanje njegovih filmova može porediti sa osjećajem savlađivanja velikog romana. Režiser vjeruje u moć pričanja priče, narativa, jer je svaki ljudski život satkan od narativa.
– Narativ nije samo početak, sredina i kraj. Svaka slika je po sebi narativ –rekao je režiser. Dijazovi filmovi su i filmovi o Filipincima, jer on sam smatra da je svaka priča – priča o istoriji.
– Umjetnik nije samo umjetnik, on je kulturni radnik – naglasio je Dijaz.
On veoma pažljivo bira epohu, trudeći se da nađe one trenutke u istoriji koji su kontradiktorni i prelomni.
Režiser koristi lokacije koje daju pozadinu za svijet koji stvara, izbjegava krupne kadrove, scene su u realnom trajanju, a crno-bijela slika je njegov način gledanja na svijet. Ovo su sve uhvatljivi elementi poetike autora koji je neke od svojih filmova snimao dva mjeseca, a neke i deset godina, ali uvijek sa malim budžetima i malom ekipom, zato što velika filmska ekipa i veliki budžeti zahtijevaju precizan plan snimanja od kog se ne može odstupati.
Ističe i da su probe vrlo važne zbog dugih kadrova i da je danas moguće film snimiti bilo kojom kamerom, ali i mobilnim telefonom, te da treba koristiti prednosti digitalne tehnologije.
Govoreći o metodi snimanja filmova, Dijaz je rekao da je i scenarista i snimatelj, ali da je „montaža najteži proces, zato što podrazumijeva neprekidno donošenje odluka”. Dijaz je zaključio da je film njegova vjera, i poručio mladim filmadžijama da pravi film koristeći ono što ima, uvijek tragajući za jednim ciljem, a to je kako da saopšti istinu.
R.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
