Nedavno se iz štampe pojavila knjiga „Itake” koje potpisuju dvije autorke – filozof Irina Deretić i lingvista Vesna Pešić. Riječ je o djelu koje predstavlja svojevrstan mozaik priča inspirisan putovanjem koje su njene autorke, prošle godine u novembru, preduzele na grčko ostrvo Itaku, u to doba godine inače sasvim pusto od turista. Sve priče u knjizi imaju svoj hronološki redoslijed i tako se ova knjiga može čitati i kao neobični roman sa svojim početkom i krajem. Namijenjena je širokoj publici, ali i sladokuscima književnosti, istorije, filozofije i putovanja.
U njoj će čitalac pronaći i neophodne informacije o putovanju na Itaku, njenoj istoriji, kulturi, ali i hrani i piću, poput svojevrsnog turističkog vodiča. Istovremeno, knjiga će ga odvesti u duhovno razmišljanje o vrijednostima savremene i nekih prohujalih civilizacija, u oštru kritiku današnjeg „turiste” koji putujući u „paket aranžmanima” ostaje potpuno gluv i slijep na mnoge pojedinosti predjela u koje je stigao i koji osim gomile fotografija sa takvih putovanja, uglavnom, nije ništa drugo pohranio u svojim sjećanjima. Neke od priča takođe su kritika ispisana na duhovit način o stanju duha današnje mlade generacije, holivudskim filmovima, novopečenim bogatašima koji misle da se za novac sve može kupiti, i jednom riječju, ove priče otvaraju pitanja o smislu i trajanju. Knjiga je predstavljena i u Rusiji, u Sankt Peterburgu.
● Kako ste Vi i Vesna Pešić riješile da napišete ovu knjigu, koja zapravo predstavlja jedan roman-mozaik?
- Sve je počelo na Beogradskom sajmu knjiga. Itaka je najčešće pominjano mjesto svjetske književnosti, utopijsko mjesto, ostrvo povratka sa lutanja željenih i neželjenih, zaklon od nedaća svih vrsta. Pobjegle smo sa sajma knjiga na mjesto gdje je književnost počela.
● Kako je knjiga nastajala?
- Ona je pisana u nekoj vrsti maničnog nadahnuća, jednostavno nismo mogle da se svojih priča oslobodimo dok ih nismo napisale. Onda smo kritički jedna drugoj čitale rukopis, procjenjivale, mijenjale, da bi on poprimio ovaj oblik. Težile smo da usaglasimo rukopis, te su nam neki čitaoci rekli da ne prepoznaju koju je priču ispripovijedala Vesna, a koju ja. Pišemo u trećem licu, a spaja nas neki nadnarativ koji nas vodi kao svoje marionete.
● Pojasnite nam simboliku samog naslova knjige?
- Ne postoji samo jedna Itaka. Itaka je grčko ostrvo u Jonskom moru, i Odisejev zavičaj kojim je on vladao prije Trojanskog rata i kojom po istinskom pravu pretenduje da vlada, mjesto siromašno, krševito, ali voljeno. Itaka je praostrvo svih ostrva. Ona je praotadžbina svih putnika. O Itaci je napisana jedna od najljepših Kavafijevih poema. U našoj knjizi smo u razgovorima sa istaknutim književnicima s težnjom da dođemo do smisla Itake.
● A kakvo je Vaše putovanje ako nije samo geografskog karaktera?
- To je i duhovno putovanje, putovanje kojim Vesna Pešić i ja istražujemo sebe, težeći da prepoznamo različite aspekte naših ličnosti. Putovanje koje prati i Odisejeva putešestvija i zagonetke koje su date u Homerovim spjevovima. Nastojimo da ih razriješimo i to na literaran način tako što i nas dvije pripovijedamo priče, lirske zapise, dijaloge. Svi ti zapisi su pisani različitim stilom i to u skladu sa predmetom o kome pripovijedamo. Odiseju je posvećena i jedna oda, a i mračni razgovor koji on vodi sa svojom sjenkom.
● Da li se u Vašem putopisu javljaju književni junaci?
- Javljaju se i stvarni i izmišljeni. Stvarni junak je Konstantin koji se upravo vratio iz metropole Atine na malu Itaku, čija istorija je duža nego njena površina. Kao i u svakom romanu mnoge stvari u vezi sa Konstantinom su izmišljene da bi se iskazala možda neka dublja istina, kako bismo dotakli neka vremena koja su naizgled izblijedjela. Javljaju se izmišljeni junaci. Često opisani u komičnom svjetlu, sa dozom ironije, katkada i simpatije.
● Da li ste pripovijedale o nekim aktuelnim temama?
- Jesmo i to onoliko koliko nam logika priče dopušta. Sa Aristotelom, najboljim kuvarom na ostrvu, pretresamo brojna politička, etička i istorijska pitanja, ali pišemo i o njegovoj supruzi koja je u svemu dobra, ali se u Australiji liječila od teške nostalgije za Grčkom, pa su morali da se vrate. Pripovijedamo o usamljenosti, o usamljenom čovjeku po imenu Aris u jezivo-lijepom gradiću Frikesu i o tome da li je usamljenost izbor ili nešto što nas zadesi. On kaže da je ubio oca i oženio se majkom. Hoće li da nas nasamari ili...provocira? U ovoj rečenici prepoznajemo jednu arhetipsku priču. Pišemo o proscima, o bogatstvu, autentičnom glamuru i snobizmu. O ljudima koji ne uspijevaju da sagledaju svoje granice... o tome zašto ne umijemo da prepoznamo Hektora kada stane ispred nas.
● Da li je roman intelektualan?
- A kakav bi inače i bio. Ispunjen je sa stvarnim i prikrivenim misaonim zagonetkama, pitanjima koja nas muče, o kojima pišemo na razumljiv način. Mi se ne igramo, hoćemo da kažemo da sve o čemu mislimo i svojom dušom strasno proživljavamo. Bez erosa pisana riječ se gubi, ostaje u nekoj eteričkoj magli.
● Kako roman završavate?
- Literarnim esejem o „itačkom sivom” i jednom Kavafijevom pjesmom. A, na samom kraju knjige nalazi se etimološki rječnik imena grčkih bogova i pomenutih grčkih toponima i značajnih ličnosti koje se pominju.
● Da li ste uspjele da otkrijete tajnu Itake?
- Na to pitanje će vam knjiga dati odgovor ili neće. Ova knjiga je geografski putopis, vremenski ograničen našim polaskom i povratkom s puta. Može da posluži i kao vodič, jer je bez obzira na poetiku opisavanja, Itaka prikazana u cjelini. Govormo o gradićima koji postoje i opisujemo i njihovu dužinu i širinu i njima svojstven duh. Ali, knjiga nije samo geografija stvarnih mjesta, nego je i nešto drugo.
M.MILOSAVLjEVIĆ


Krenuo na putovanje sa pravog mjesta

● Kakva je bila promocija romana u Sankt Peterburgu?
- Nezaboravna. Ne znam da li išta može da se loše dogodi sa jednom knjigom u ovoj prestonici kulture, gdje je čitanje potrebno podjednako kao vazduh koji udišemo, u gradu koji je i sam književni mit. Imaju Itaka i Sankt Peterburg nešto zajedničko. Oba potpuno različita mjesta, sa različito škrtom prirodom, postali su književni toposi, mjesta najčuvenijih djela svjetske književnosti. Ta dva mjesta su književni junaci knjiga koje se u njima zbivaju. U Petrogradu smo knjigu predstavili u samom centru grada, na Nevskom prospektu počevši od jedne antikvarnice do Parka kulture i čitanja sve do hotela „Englter” gde je tragično završio svoj život Jesenjin. Naš roman je započeo da putuje u ovom gradu nesagledivo veličanstvenih bulevara i voda, i vjerujem da je krenuo sa pravog mjesta.