Tradicionalna godišnja izložba članova Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore na kojoj su izloženi radovi 108 autora – članova ovog Udruženja, otvorena je 73. put u Umjetničkom paviljonu u Podgorici. Kako tradicija nalaže dodijeljene su tri ravnopravne nagrade „Milunović, Stijović, Lubarda”, koje su ove godine dobili Mirko Toljić za grafiku bez naziva - kolografija, Sreten Milatović za skulpturu „Noć” i Katarina Švabić za sliku, bez naziva. Nagrada za najbolju izložbu godine pripala je Slobodanu Puru Đuriću za retrospektivu koja je održana u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Za doprinos likovnoj umjetnost sa posebnim naglaskom na retrospektivnu postavku, takođe predstavljenu u ovoj galeriji, nagrađen je i Mijo Mijušković.
Imena nagrađenih saopštila je istoričarka umjetnosti Petrica Duletić, koja je predsjedavala žirijem kojeg su još činile istoričarke umjetnosti Anastazija Miranović i Mirjana Dabović Pejović, te umjetnici Filip Janković i Nikola Simanić.
Predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore Igor Rakčević istakao je da većina tradicija odolijeva vremenu, okolnostima i trendovima, što je slučaj i sa ovom izložbom.
– Institucija tradicionalne izložbe je ustanovljena kada i ovo Udruženje, prije 73 godine. Bilo je to na Cetinju, kada je grupa umjetnika osnovala Udruženje kao dio Ministarstva prosvjete. Ministarstvo kulture tada nije ni postojalo. To nije slučajno. Ovo Udruženje je svojim aktivnostima ostavilo neizbrisiv trag na kulturnom biću Crne Gore. Iniciralo je brojne likovne salone i manifestacije, a naši članovi su nebrojeno puta predstavljali državu na najprestižnijim manifestacijama širom svijeta. Zato mi je zadovoljstvo što pozdravljam predstavnike kompanija „Plantaže” i Unika osiguranje, koje su prepoznale značaj djelovanja našeg Udruženja. Ova izložba predstavlja konstantu kulturnog života Crne Gore. I ovaj put vidimo veliki broj radova, upoznajemo veliki broj likovnih jezika i pristupa. Stoga ovo i jeste značajna manifestacija koja precizno pokazuje sliku, njene tendencije, kvalitete i manjkavosti naše likovne scene. Stoga ovu izložbu treba posmatrati kao sliku stvarnog stanja u likovnom esnafu, cjelokupnom društvu i duhu građana. Ova izložba je najrealniji pokazatelj stanja u likovnoj oblasti ali i tretmana društva prema njenim nosiocima. Već je zamorno ponavljati da je ULUCG kao reprezentativno udruženje koje okuplja 480 naših likovnih umjetnika, nema potporu države, nema zaposlene i da je taj i takav osnos države neprihvatljiv. Ali, dok čekamo Godoa, ili kompetentnog sagovornika u Ministarstvu kulture, uživajte u umjetnosti – poručio je Igor Rakčević, čije predsjedavanje najstarijim i najslavnijim umjetničkim udruženjem u Crnoj Gori obilježavaju besparica i odsustvo svakog razumijevanja države za respektabilnost naše likovne umjetnosti i položaj likovnih stvaralaca.
S.Ć


Uživa u životu, slikanju i estetici

Naš poznati umjetnički fotograf dr Maja Đurić u ime oca Slobodana Pura Đurića preuzela je nagradu koja mu je pripala za najbolju izložbu. Puro Đurić je član Udruženja punih šest decenija i, kako kaže njegova kćerka, njegova tajna je u tome da je „meraklija koji uživa u životu i estetici, ali je i disciplinovan, i ako ne slika onda piše”. To je tajna njegovog stvaralaštva, na koji, kaže ona, ljudi često ne obraćaju pažnju.
– Naravno da mi ova nagrada znači puno. Neke stvari sam mnogo više naučila od oca u njegovom ateljeu i kroz naše razgovore nego na fakultetu. Nagrađenu izložbu, u čijem sam postavljanju učestvovala, spremali smo sa velikom ljubavlju. Iskreno, odavno sam imala želju da izlažem na Cetinju, ali sada ta želja nije toliko jaka, jer sam je ostvarila kroz očevu izložbu. Bilo je ljudi iz Podgorice, Budve… bilo je cijelo Cetinje pa je sva se ona ljubav uložena u ovu postavku dvostruko vratila – kazala je Maja Đurić za „Dan”.


Jedno od najznačajnijih priznanja

– Nagrada na Tradicionalnoj izložbi ULUCG, računajući činjenicu da je to esnafsko udruženje, kao i činjenicu da nagradu dodjeljuju ljudi iz struke, oduvijek je bila jedna od najznačajnijih umjetničkih nagrada. Činjenica da nagrada nosi ime po Milunoviću, Stijoviću, Lubardi, nekom iz moje generacije znači više nego ostalima, jer smo indirektno vezani za ljude čije ime nagrada nosi. Naime, Milunović je bio profesor mojim profesorima, tako da me se njihov duh pomalo i dotakao tokom obrazovanja te samim tim, za mene dobija veći značaj – kazao je Toljić.


Uspješan povratak među svoje

– Drago mi je da se ono što radim dopalo žiriju i što su prepoznali energiju koju ulažem u likovno stvaranje. Ovo je moje prvo predstavljane u Udruženju čiji sam član skoro dvije decenije, poslije mnogo godina. Ovo je moj povratak među umjetnike i kolege. Iskreno, iznenadili su me. Više sam imala potrebu da se nađem u ovom prostoru sa kolegama, nego da se nadmećem. Ovo shvatam kao podršku, vjetar u leđa da stvaram i istražujem – prokomentarisala je za „Dan” Švabić.