Gdje je danas, kada je najpotrebnije, nacionalno, moralno i duhovno jedinstvo i jedinstveni nacionalni identitet pravoslavno-svetosavskog državotvornog naroda, čiji su preci iz stare Crne Gore sa sedam brda i stare istočne Hercegovine jedinstveno sačuvali pod Turcima – nacionalni identitet, duh i moral, SPC, srpski jezik sa ćirilicom, istoriju, tradiciju, kulturu i običaje – i jedinstveno stvorili prvu zajedničku državu Crnu Goru, oslobađajući se od Otomana a priznatu na Berlinskom kongresu 13. jula 1878. godine?
Tako većinski jedinstvena bila je u oba balkanska i oba svjetska rata i proširena ušla u Kraljevinu Jugoslavije i postala Zetska banovina. U SFRJ postaje socijalistička, a u SRJ savezna republika, koja je stvarana tokom tzv. AB revolucije uz pjesmu „Crna Gora i Srbija, to je ista (jedna) familija”, a demokratski ozvaničena na referendumu 1992. godine, za koju se izjasnilo više preko 77 odsto birača. (Da je opstala, u nju bi ušle i BiH i Makedonija i većinski bi je činili pravoslavni, islamizirani i pokatoličeni Srbi, tj. Južni Sloveni. Bila bi nacionalno jedinstvena i moćna a ne bi se zvala Velika Srbija, niti bi se otcijepila Crna Gora sa Kosovom!?)
Ali, nakon podjele u vladajućem DPS-u 1997. godine na antisrbe i prosrbe, a sve po scenariju Zapada, počinje razjedinjavanje potomaka državotvornih predaka koji se apsurdno razjediniše i zavadiše na neregularnim vanrednim izborima 1998. godine kada antisrpski DPS Mila Đukanovića, uz slogan „Takav nam treba”, sa 14.000 fantom glasača i glasanjem do zore (koje EU ne osudi) preote svu vlast od prosrpskog DPS-a Momir Bulatović i prestroji se na antisrpski kolosijek SDP-a.
A kobne 1999. godine, Zapad i NATO zlotvori bombardovaše i treću demokratski stvorenu Jugoslaviju i brisaše njen status, uz podršku odrođene i odnarođene koalicione vlade, koja sprečava odziv vojnih rezervista u odbrani otadžbine, isključuje vodu i struju vojsci, cijepa vojne pozive, naziva Jugoslaviju straćarom, uvodi radne obaveze rezervistima itd.
Poslije te i takve izdaje i rušenja SRJ (za koju su glasali), stvara se državna zajednica Srbija i Crna Gora (SCG), koja traje do neregularnog referenduma 21. maja 2006. godine kada se, umjesto republike, rađa tzv. nezavisna država Crna Gora (NDCG), po uzoru na ustašku NDH-a Ante Pavelića, koju u svemu kopiraju!
Sve srpsko sačuvano pod Turcima, a trajalo je od prvog pravoslavnog tvorca i prosvjetitelja Svetog Save, do podjele DPS-a i potomaka državotvornih predaka na denacionalizovane vladajuće i diskriminisane obespravljene, izdali su za ovih 10 godina vladavine tzv. NDCG, tj. MNE!
Može li država stvorena na izdaji biti nezavisna i suverena? Država koju ne priznaje veća polovina državotvornog-diskriminisanog naroda, koji se mjesecima okuplja u DF-u na Nemanjinoj obali i Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, tražeći slobodu, istinu i pravdu, nasilno otete od strane odrođene vlasti.
Ono što nije uspjelo okupatorima 1916. godine, kada strijeljaše 14 učitelja koji braniše ćirilicu od latinice, uspjelo je njihovim egzekutorima poslije 88 godina, kada 28 prosvjetnih radnika ostaviše bez egzistencije i protjeraše, zajedno sa pet učenika, zato što braniše srpski jezik sa ćirilicom. Od tada latinica Crnom Gorom vlada!
Sve srpsko progone, falsifikuju, prisvajaju i brišu. Koji je to okupator ikad uradio? Lopova je uvijek bilo, i biće ih, a izdajnika nikad koliko danas i baš oni, nažalost, vladaju Crnom Gorom i porobljenim narodom.
Ovo je istina zdravog razuma i nacionalne svijesti diskriminisane većine državotvornih potomaka (prve države), koji neće sa izdajnicima roda svog u EU, a posebno ne u NATO.
Sa željom da se naša istorodna i jednovjerna zalutala braća koja nesvjesno podržavaju demagošku-izdajničku vlast oslobode zabluda, vrate rodu svome i da se zajedno oslobodimo.
To je poruka zabrinutih rodoljuba i patriota jedinstvene Crne Gore, koji hoće povratak jedinstvenog nacionalnog identiteta i slobodu duha i morala.
Čedo Marojević