Bivši radnici ciglane, najstarijeg privrednog kolektiva u Beranama, zatražili su od Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića da se konačno preispitaju sva dešavanja koja su se u proteklih desetak godina odvijala u njihovom preduzeću. Oni su istakli da na odgovornost treba pozvati sve one koji su u minulom periodu kroz različite zloupotrebe i nepoštovanje kupoprodajnog ugovora, doprinijeli obustavi proizvodnja i rušenju fabrike.
- I minulih godina obraćali smo se tužilaštvu u nadi da će se utvrditi odgovornost pojednaca za uništavanje ciglane. Policija je tek poslije dvije godine počela da saslušava pojedine osobe. U saznanju smo da je saslušano pet lica i da je nakon toga predmet vraćen tužilaštvu na dalje postupanje. Međutim, nije nam poznato da je iko odgovarao za rušenje fabrike, niti da li je istraga i dalje u toku, iako se pouzdano zna da je bivši vlasnik Petar Đurišić u potpunosti „pogazio“ odredbe iz kupoprodajnog ugovora kojeg je potpisao prilikom privatizacije preduzeća. Zato od Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića tražimo da ovaj slučaj uzme u detaljno razmatranje jer je u pitanju pravi privredni zločin - naglasio je predsjednik sindikata radnik ciglane Veselin Radičević.
Bivši radnici tvrde da je Đurišić, kao bivši vlasnik, nakon rušenja stare ciglane obećavao da će izgraditi novu fabriku opekarskih proizvioda vrijednu najmanje 10 miliona eura u kojoj će biti zaposleno 35 ljudi. Međutim, radnici navode da Đurišić ničim nije ispoštovao kupoprodajni ugovor, okrivljujući za sadašnje stanje vladinu komisiju koja je utvrđivala regularnost sprovedene privatizacije.
- Održavajući brojne proteste, tražili smo da se formira neko tijelo koje bi krajnje odgovorno preispitalo sve naše navode vezane za dešavanja u ciglani. Vlada je u međuvremenu, na naš zahtjev, formirala komisiju koja je trebalo da utvrdi da li su u cijeloj priči ispoštovane odredbe iz kupoprodajnoig ugovora. No, ta komisija je umjesto da odgovori postavljenom zadatku, povjerovala na riječ Petru Đurišiću da će na mjestu stare praviti novu ciglanu i da ćemo mi biti socijalno zbrinuti. Vrijeme je pokazalo da od nove fabrike nije bilo ništa i da vladina komisija nije odradila svoj posao u skladu sa zakonom – ističe Radičević.
Ciglanu je 2005. godine privatizovalo preduzeće Katel iz Podgorice. Međutim, vlasnik je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz ulaganje određenih sredstava, osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu. No, sva njegova obećanja ostala su samo mrtvo slovo na papiru, jer i pored posredovanja predstavnika Vlade Crne Gore i Opštine Berane cijela priča se, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, kada je pedesetak radnika upućeno na biro rada.
Poslije svega ciglanu je nakod dvadesetak neuspješnih licitacija za 145.000 eura kupio Beranac Nikola Obradović.
Bivši radnici od novog vlasnika zahtijevaju da, uz pomoć Vlade i lokalne uprave, na Rudešu ponovo pokrene proizvodnju opekarskih proizvoda. Oni tvrde da je Detaljnim urbanističkim planom predviđeno da se na mjestu stare ciglane može graditi jedino objekat koji bi služio za proizvodnju opekarskih proizvoda.
-Na parceli koju je kupio novi vlasnik može se graditi samo ciglana jer je to, po našim saznanjima, tako prediviđeno planskim dokumentima. To nam je minulih godina saopštavano i iz lokalne uprave. Zato zahtijevamo da se takve odredbe ispoštuju – navode bivši radnici, nadajući se da će ponovo pronaći zaposlenje u proizvodnim pogonima na Rudešu. D.J.
Uvoznički lobi srušio fabriku
Bivši radnici ciglane su ubijeđeni da je njihova fabrika smetala nekome od crnogorskih moćnika koji se bave uvozom građevinskog materijala.
- Da je kojim slučajem ispoštovan kupoprodajni ugovor danas bi beranska Ciglana dobrim dijelom snadbijevala crnogorsko tržište sa opekarskim proizvodima. Međutim, očigledno je da je uvozničkom lobiju smetala naša fabrika, zbog čega su moćnici preduzeli aktivnosti za njeno rušenje. Zato danas umjesto moderne fabrike koja je mogla da upošljava značćajan broj radnika imamo porušene proizvodne pogone na placu koji zahvata površinu od oko pet hektara - naglasili su bivši radnici, podsjećajući da Crna Gora u toku jedne godine godine uveze opekarske proizvode u vrijednosti od oko 20 miliona eura.