BERANE – Brojni podaci ukazuju da još nijesu stvoreni neophodni uslovi za podsticaj stočarske proizvodnje na sjeveru, na šta ukazuje i desetkovani stočni fond na području doline Lima. O tome najbolje svjedoči način na koji je poslednjih godina vršen otkup poljoprivrednih proizvoda i sirovina među kojima i vune, kao značajne sirovine u tekstilnoj proizvodnji. Naime, već dugi niz godina ne postoji interesovanje za otkup vune, tako da ona uglavnom završava na smetlištima, iako se zna da su nekad vrijedni domaćini od prodaje ove sirovine ubirali znatne prihode. Predstavnici vlade su proteklih godina prilikom svake posjete Beranama isticali da Ministarstvo poljoprivrede ulaže posebne napore da farmerima s ovog područja obezbijedi povoljne uslove za dobar život na selu. Tako je i premijer Milo Đukanović svojevremeno u Beranama konstatovao da je ljudima sa sjevera predodređeno da se bave poljoprivredom i sitnim stočarstvom i da tu treba da traže svoju šansu.
S druge strane, većina beranskih stočara smatra da su u Crnoj Gori sve nekadašnje vrijednosti potpuno obezvrijeđene, i da jeftina uvozna roba potiskuje domaće proizvode.
-Vuna je nekad predstavljala pravo bogatstvo, jer je bila na cijeni. Nažalost, kako su godine odmicale, u Crnoj Gori i ondašnjoj Jugoslaviji došlo je do gašenja tekstilne proizvodnje tako da je opala potražnja za ovom značajnom sirovinom. Takođe, na domaćem tržištu se pojavila jeftina uvozna roba koja je potisnula domaće vunene proizvode. Zato danas i to malo vune što se ostriže niko neće, zbog toga se ona uglavnom pali ili baca na smetlišta. To je zaista poražavajuće– navodi Radojko Lutovac stočar iz sela Zagorje.
Slične konstatacije se mogu čuti i od ostalih stočara koji tokom ljeta borave na obroncima planine Cmiljevica. Oni smatraju da bi država morala više pažnje da posveti stočarstvu i otkupu proizvoda, ako želi da se u ovoj oblasti uvede više reda.
-Sve prisutnija kriza i slaba kupovna moć građana uslovila je slabu prodaju stoke. Pogubno je što u cijeloj priči najviše profitiraju nakupci koji cijene formiraju po sopstvenom nahođenju. No, jagnjad se nekako i prodaju, ali vunu više niko neće. Tako ispada da smo mi koji držimo ovce veća sirotinja od onog koji ništa ne radi. Mi bismo bili gazde da je na pravi način organizovan otkup proizvoda i da država stimuliše one koji stvarno hoće da se bave stočarstvom. Ovako, nijesmo ni nalik na gazde i ljude koji mogu da žive od svog rada, jer na tržištu vlada haos – navode stočari sa Cmiljevice.
Stočari iz Zagrađa smatraju da bi Ministarstvo poljoprivrede moralo da pronađe tržište za plasman vune.
-Zagrađe je oduvijek bilo selo uzornih stočara. Sigurni smo da bi se i u narednom periodu dosta mladih ljudi posvetilo stočarstvu kad bi im država garantovala odgovarajući plasman proizvoda. Farme bi se proširivale da nijesmo suočeni sa saznanjem da je taj rad neisplativ, naročito ovdje na sjeveru gdje su uslovi život dosta surovi– navode stočari iz Zagrađa.
D.J.
Ni pletilja, ni tkalja
Lutovac ističe da se, zbog nemogućnosti da zarade, sve manje žena bavi tradicionalnim djelatnostima.
-Nekad su se žene na ovim prostorima takmičile koja će da isplete više džempera, čarapa i drugih proizvoda od vune. Takođe, ovaj kraj je obilovao dobrim tkaljama koje su, između ostalog, tkale predivnu vunenu ćebad. Svi ti proizvodi su bili na cijeni, kao i djevojke i žene koje su bile dobre „rabotnice“. Sad više niko niti prede, niti plete. Žene odu u grad i kod Kineza za jedan euro kupe tri para čarapa, tako da im se stvarno ne isplati da se uludo muče. Ipak, smatram da bi mogli da se osmisle proizvodni pogoni gdje bi se od vune izrađivali kvalitetni proizvodi, prepoznatljivi i na svjetskom tržištu. Siguran sam da bi ta proizvodnja bila rentabilna, jer ljudi sa strane vole da kupe nešto što podsjeća na prošla vremena – navodi Lutovac.
)){kind=small}
