NIKŠIĆ – Sedamdesetogodišnja Romkinja Čena Adžović sa porodicom duže od deset godina pokušava da zaštiti svog bratanca Safeta Adžovića (42) od zloupotreba nesavjesnih ljudi koji ga, kako navodi, svakodnevno odvode u najam bez hrane, vode i nadnice, zadržavajući ga i po desetak dana. Kako kaže, svi njeni napori su bezuspješni. Safet je visok, izuzetno snažan i vrijedan, ali nije sposoban da se odbrani, jer je od rođenja gluvonijem, a u poslednje četiri godine pati od alergija i epilepsije.
-Nakon smrti brata Imšira, preuzela sam brigu o njemu, kao o svojih petoro djece, jer ga s tri godine nijesam željela ostaviti u Domu za nezbrinutu djecu. U godinama sam i nemoćna da se nosim s problemom, zato i tražim pomoć institucija posredstvom medija. Vrlo često Safeta traži policija, ali i moja djeca. Nađu ga, i uvijek je ista priča – odveli ga ljudi da im nasiječe drva i vratili ga nakon što je završio sav posao. Tako se desilo i nedavno, kada smo ga tražili dvadesetak dana po nikšićkim naseljima Humci i Oštrovac, kaže Čena.
Ona pojašnjava da ovog puta nijesu tražili pomoć policije, jer su znali da će priča biti ista kao i u svim prethodnim slučajevima.
-Ljudi sa hendikepom moraju biti zaštićeni zakonom. Zbog čega se socijalni radnici ne pozabave tom problematikom? Ako je neko bolestan, ne treba ga odrati, život mu uzeti, pa ga nakon dvadeset dana pustiti da se vrati kući. I mi Romi smo od krvi i mesa. Dešava se i da ljudi dođu kolima, zaustave se pred kućom, otvore vrata od auta, pozovu ga i on ode s njima. Nebrojeno puta smo tražili pomoć policije. Sramota nas je više. Policija ga nađe, vrate ga kući i opet isto. Kad se vrati nakon deset- petnaest dana, gestikulacijom nam pokazuje kako je nosio drva, malter, blokove, radio u bašti i slično i da su mu obećali da će platiti. Nikad dinara ne donese, tako da ga samo iskorišćavaju, jer voli da radi, priča Čena.
Od pojedinih, dodaje ona, dobije hranu, a od mnogih batine.
-Svaki put kada nestane strahujemo šta može da mu se dogodi. Kad dođe, pitamo ga gdje je spavao. Najčešći odgovor je u štali. Znam da svima koji ga odvedu dobro odradi posao, ali ljudi uglavnom to ne cijene. Rijetko ko mu plati. Nahrane ga, jer gladan ne može da radi, inače mu ni suvog hljeba ne bi dali. Dešavalo se i da ga istuku, bace u vodu, izbace nasred ulice, pa on luta. Rijetki koji mu plate lako ga navedu da ode u kafanu i sve popiju s njim, kroz suze priča Čena.
Ističe da nije imala problema sa Safetom dok je bio dijete i da ga je uvijek vodila sa sobom.
-Od šesnaest godina počeo je da radi po Krnovu i da siječe drva. Iako je gluvonijem, Safet je znao da vodi računa o sebi, sve dok ga prije desetak godina nijesu počeli zloupotrebljavati Nikšićani kojima je trebala pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova, kaže Čena dodajući da je Safet trenutno na Krnovu sa njenom kćerkom Slavkom koja pokušava da ga po oporavi od poslednjeg nadničarenja.L.N.
Brigu o Safetu da preuzme država
Adžovići skoro svaki put Safeta moraju da liječe i oporavljaju od nadničarenja i zlostavljanja. Čena kaže da je pitanje dokad će moći tako.
-Apelujem na sve ljude, na seljake i na građane da ga ne prihvataju da im radi. On je sve što mi je ostalo od roda. Stalno je na ljekovima, trebalo bi ga smjestiti u neku ustanovu, jer mu mi više teško možemo pomoći. Tražimo ili da ga vode u Kotor u bolnicu ili u neku drugu ustanovu da ga više narod ne maltretira, jer ga mi ne možemo sačuvati- ističe Adžovićeva.
)){kind=small}
