Autor: John Cassidy, The New Yorker
Osim nekoliko paničara, niko se nije iznenadio kada su evropski ministri finansija postigli dogovor sa Grčkom o produžetku pomoći ovoj zemlji do početka ljeta.
Sirizina vlada je nedjeljama ponavljala da na to neće pristati i da želi slobodniji kreditni ugovor. Postignuti dogovor u Briselu je kapitulacija njene politike i pobjeda Njemačke i ostalih država članica Evropske unije.
Strogo uzev, igra još nije završena. Dogovor iz Brisela je samo prelazni sporazum koji će očuvati solventnost Grčke i njenih banaka, dok će se u međuvremenu nastaviti širi pregovori o izmirenju ogromnog grčkog duga. Grčki ministar finansija Janis Varufakis je iznio nekoliko zanimljivih ideja – na primjer o puštanju novih državnih obveznica koje bi zamijenile stare – ali nijedan od njegovih pokušaja nagodbe nije uspio.
Prema izvještajima iz Atine, tokom poslednjih dana pregovora građani Grčke povlačili su novac iz banaka tempom od pet stotina miliona eura dnevno. Budući da je evropski program kreditne pomoći isticao za nedjelju dana i da je Evropska centralna banka odbila da grčke banke snabdije novcem – Sirizina vlada bi se, da nije pristala na dogovor, suočila sa finansijskim kolapsom. ECB je sugerisala Grčkoj da pristane na uslove Berlina i Brisela, Varufakis i Cipras su spustili loptu i pristali na produžetak pomoći.
Sirizine poteze će nastaviti da nadgleda omražena Trojka (ECB, EU i MMF), koju mnogi Grci smatraju odgovornom za očajno stanje u svojoj zemlji. Grčka vlada se u Briselu dodatno obavezala da će sprovesti niz strukturnih reformi, čije detalje će saopštiti naknadno. Ako Trojka ne bude zadovoljna ovom ponudom, Grčkoj može biti uskraćen dio potrebnog novca.
Suprotno predizbornim obećanjima Sirize, izgleda da je Varufakis u Briselu obećao da će zadržati neke od Trojkinih mera, kao što je privatizacija javnog sektora. U tekstu sporazuma se navodi: „Grčke vlasti se obavezuju da će se uzdržati od bilo kakvih izmena mera i unilateralne promjene politike i reformi koje bi negativno uticale na fiskalne mere, ekonomski oporavak ili finansijsku stabilnost, po ocjeni institucija”.
U zamjenu za ove ogromne ustupke, grčka vlada je dobila neke popuste uključujući smanjenje očekivanih fiskalnih rezultata. Po dogovoru iz 2012, Grčka je trebalo da ostvari primarni budžetski suficit u visini od 4,5 odsto BDP-a. (Primarni budžetski suficit je prihod od poreza umanjen za potrošnju, ne uključujući otplatu kamata na dug.) Zvanično saopštenje u vezi sa novim dogovorom nije preciziralo ovogodišnje ciljeve: „Grčke vlasti takođe su se obavezale da će obezbijediti primarni budžetski suficit… u skladu sa saopštenjem Evrogrupe iz novembra 2012… Institucije će u postizanju primarnog budžetskog suficita u 2015. uzeti u obzir ekonomske okolnosti u toj godini”.
To nagovještava neku vrstu olakšica. Varufakis tvrdi da je cilj vlade dostizanje suficita od 1,5 odsto BDP-a. Budući da su prihodi od poreza poslednjih mjeseci presušili, to je još uvijek preambiciozan cilj i izgleda da isključuje širu primenu kejnzijanskih stimulativnih mera. Ali bilo kakvo popuštanje politike štednje dobro će doći Grcima – i to je ono što grčki zvaničnici tvrde da su postigli u Briselu. „Danas je Grčka okrenula novu stranicu”, rekao je Rojtersu jedan od njih. „Izbjegli smo recesione mjere”.
To nije samo spin. Siriza je novim dogovorom zaista dobila nešto značajno, mada ne ono čemu se nadala kada je 25. januara došla na vlast. Tada se govorilo o oslobađanju Grčke i cijele Evrope iz kandži politike štednje. Kada je objavljen novi sporazum, neki grčki novinari su upozorili da ga Varufakis i Cipras neće tako lako prodati radikalnijim pristalicama svoje partije, koji su već na ulicama i protestuju protiv perfidnosti Njemačke, Brisela i ECB-a.
Sad je jasno da su Cipras i Varufakis precijenili svoju poziciju. Njihovo hvalisanje je naljutilo Njemačku i odvratilo ostale igrače koji su im bili potrebni za pobjedu – ECB i Evropsku komisiju. Na prvi pogled, to je greška u koracima Varufakisa koji je dobar poznavalac Teorije igara. Ali lideri Sirize su se pojavili praktično niotkuda, pa je razumljiva njihova želja da izađu u susret građanskom protestu koji ih je doveo na vlast.
Na strani Varufakisa i Ciprasa je prije svega ekonomska logika. Politika štednje se pokazala pogubnom po Grčku. Njen BDP je od 2009. pao gotovo za četvrtinu, a stopa nezaposlenosti je oko 25 odsto. Štednja nije smanjila dug, naprotiv: u odnosu na BDP koji je padao, dug se povećavao i sada iznosi oko 175 odsto BDP-a.
Neki dijelovi Evrope saosjećaju sa grčkim nevoljama i takođe smatraju da je politika štednje kontraproduktivna. Ali činjenica je da Cipras i Varufakis nijesu imali pravu podršku i da je to trebalo da shvate ranije. Postojala je samo jedna karta sa kojom su mogli da zaigraju protiv Njemačke i drugih ključnih država evrozone: ako dogovor ne uspije, Grčka će proglasiti difolt, bankrot, napustiti evrozonu i vratiti se sopstvenoj valuti. Međutim, većina grčkih građana, uprkos nevoljama kroz koje je prošla, ne želi da napusti euro i tokom cijele predizborne kampanje Siriza je tvrdila da nema namjeru da napusti evropsku monetarnu uniju. Ekonomski gledano, to je pogubna politika (grčka ekonomija je u toliko lošem stanju da bi joj bilo bolje da sledi Argentinu koja je 2002. proglasila difolt i odbacila program MMF-a), ali obećanje da će zadržati euro je bila cijena koju je Siriza platila da bi bila prihvaćena kao ozbiljan igrač na grčkoj političkoj sceni.
Volfgang Šojble, okrutni ministar finansija Njemačke, shvatio je da Varufakis ne može da odigra kartu izlaska Grčke, Grexita, i da ga ima u šaci. Njemačka vlada je kategorično odbila da razmotri grčki zahtjev za prestanak kreditne pomoći i odobrenje novog zajma i ohrabrila je ECB da na to upozori Grčku. A onda je, pošto je Varufakis na to pristao i zatražio produženje tekuće pomoći, Šojble odbio i taj zahtjev, primoravši ga na još veće ustupke.
Kada je dogovor postignut, Šojble nije odolio da ne podbode Varufakisa i njegove saradnike. Na Gardijanovom blogu koji je pratio tok pregovora, on je primijetio: „Grcima će sigurno biti teško da svojim glasačima objasne ovaj dogovor”. Varufakis je bio umjereniji: „Nije vrijeme za slavlje. Ovaj dogovor je mali korak u pravom smjeru”.
Preveo Zoran Trklja
Peščanik.net