Piše: Čedomir Antić
Čestitam, Crnogorci! Svaka vam čast. Najbolji ste. Da je slavljeno ubistvo 1.853 psa, pa bi bila nekakva reakcija države u kojoj caruju „evropske vrijednosti“ i ni životinjama ne spore humanost. Oni koji su prije dvadeset godina ubijani u hiljadama, prognani u stotinama hiljada - braća su vaših sugrađana Srba. Svaki treći građanin Crne Gore je Srbin, najviše građana Crne Gore govori srpski jezik, Srbija je najveća crnogorska dijaspora... Pa svi vaši junaci i vladari, književnici, mislioci... Svi su oni do prije manje od vijeka bili Srbi... Ako su i bili nešto ljuti na Srbiju, tugovali su zbog nepravdi koje su trpjeli neoslobođeni Srbi.
Na jučerašnji dan prije dvadeset godina pao je i poslednji gradić u Srpskoj Krajini. Proslavama u Zagrebu i u Kninu završeno je obilježavanje dvadesete godišnjice stradanja i zločina u ratovima koji su trajali između 1991. i 1995. godine. Ako je neko u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini želio da se miri, sada je izvjesno: uslov za pomirenje je nestanak srpskog naroda izvan predkumanovske Srbije i trajno poniženje i obespravljenje svega što je srpsko. Jer kako očekivati da će posle ukidanja Republike Srpske i stvaranja unitarne Bosne (iz koje će se Srbi iseliti, a Novi Pazar se sa njom ujediniti) nastupiti razdoblje istinskog mira, kada je izvjesno da posle apsolutne pobjede, značajnog uspjeha u BiH, ulaska u EU i NATO, nekažnjenosti političara, oficira i (osim u izolovanim slučajevima) izvršilaca... Hrvatska i dan-danas, posle dvije decenije, nije prevazišla pijane dane proslave koji su neposredno uslijedili nakon pobjede iz 1995. godine. Dok su u Zagrebu paradirale lokalne maškare i karneval naoružanja iz osamdesetih godina prošlog vijeka, poruka kardinala Bozanića je da je progon 100.000 katolika „etničko čišćenje“, a progon 250.000 pravoslavaca nije. Od gradonačenice Knina čuli smo da su se u Kninu okupili „Hrvati i katolici“, ali i da Srbija treba da im vrati kupljenu i preplaćenu Meštrovićevu skulpturu. Predsjednica Hrvatske reče da je Milošević posle pao zbog ''Oluje ''– ona je možda zaboravila – da je isti Milošević bez rata i bezuslovno kasnije dozvolio uključenje Sremko-baranjske oblasti u Hrvatsku... Premijer Milanović poručio je da ne želi da sa Srbijom zajedno žali nevine žrtve.
Kako da se pomirimo? Tako što ćemo zajedno sa Tompsonom da slavimo jasenovačke mesare? Što je nagore, nisam siguran da sve to ima veze sa Srbima i Srbijom. Kada treba vratiti HDZ na vlast – jedinu stranku u regionu koja je bila osuđena zbog korupcije – onda udare po ćirilici. Kada treba odbraniti SDP i njegovu bezuspješnu koaliciju uoči izbora, onda se prvi put posle 1997. po zagrebačkim ulicama valjaju antikni tekstovi.
Konačno, tu je i predstavnica udruženja „Majke Srebrenice“. Došla je da učestvuje u proslavi! Da li je ubijanje jednih civila pravda za druge i da li smo se s tim mirili i solidarisali sve ove godine?! Srbija se petnaest godina suočava s groznim zločinom u Srebrenici. Saginje glavu, stidi se, piše rezolucije, hapsi, isporučuje, osuđuje... Do sada su za zločine u operaciji „Oluja“ kažnjena samo trojica hrvatskih građana. Simbolično. Da li treba da kažem da je 63 odsto ubijenih bilo iz redova civila, da su 29 odsto bile žene, da je 47 odsto bilo starije od 60 godina ... Za nekoliko dana ubijeno je 1.853 ljudi, od čega 1.167 civila. Da navedemo samo neke pojedinačne slučajeve:
Kako je u Zapadnoj Slavoniji hrvatski general pred vojnicima odstrijelio starca u selu koje nije pružalo otpor...
Kako su Bozanićevi oslobodioci u selu Škola u Dvoru na Uni uhvatili premještene štićenike petrinjskog Staračkog doma i odeljenja za psihijatriju i poubijali ih naočigled vojnika iz danskog UNPROFOR-a. Gdje su danski parlamentarci da se malo stide i izvinjavaju? I za ubijene miševe bi to učinili.
Kako su u Mokrom polju kod Knina 7. avgusta 1995., dva dana pošto su zauzeli grad, ubili majku od 69 godina i njenog mentalno zaostalog sina starog 43 godine, sve to pred ocem kome su pucali u glavu, ali je preživio...
Kako su u Đurićima kod Plavnog (Knin) 6. avgusta 1995. invalida u kolicima gurnuli u zapaljenu kuću gdje je izgorio.
Kako su pripadnici regularne hrvatske vojske i razbojničke bande iz Bihaća (pod komandom generala koji je pred kamerama naređivao etničko čišćenje) kod mjesta Žirovac iz kolone izveli 67 osoba, među kojima 43 civila i masakrirali ih... Zemljaci „Majke Srebrenice“ su snimali masakar u kome je ubijena i 21 žena. Taj video snimak, nažalost, nije zapažen kao srpski - pošto Srbi imaju veze i protekciju u Hagu.
Vi, gospođe i gospodo, slavite osvajanje Srpske krajine i zanemarujte neosuđene zločine?! Nemamo više o čemu da razgovaramo. Naše zločince ćemo kažnjavati zbog pravde i žrtava, vas možemo samo da preziremo.
Bili smo spremni da prihvatimo poraz i zaboravimo sopstvene žrtve samo da bismo dobili mir... To je bila i greška i nije bilo moguće. Hvala im što su nas otrijeznili. Još samo da sledećih godina vidimo da li će se crnogorski režim ovih dana žalostiti ili će onaj jedan tenk što je preostao grabiti iza maškara svečanog mimohoda u kome slave i ratne zločine i zločince.
(Autor je istoričar i docent na
Filozofskom fakultetu u Beogradu)