Pi­še:Mag­da Pe­ter­nek


Biti sitničav nema nikakve veze sa perfekcionizmom, osim u jednoj stvari-oba ova karaktera nemaju pozitivnih osobina. Perfekcionista je već „čuo” šta mislim o njegovoj muci, zato ću ovog puta da ‹›ošinem›› po ovim drugim. Obećavam neću biti sitničava, ali ću detaljno iznijeti svoj stav.
Dakle, čovjek koji je sitničav, ili kako ga ja još volim da nazovem-cjepidlaka, živi po svom neopozivom obrascu i bilo kakva promjena kod osobe sa ovim karakterom izaziva konfuziju. Ličnost je opsjednuta sitnicama,posjeduje smisao za red(ali tamo gdje ga uopšte ne mora biti,pa i često nije poželjan) zatim,škrta je,cjepidlaka, nepovjerljiva i sumnjičava. Posjeduje bolesnu strast za sakupljanje stvari, makar i bezvrijednih. Obožava osjećaj krivice i sažaljenja. Afektivno je ‹›zakočena››, kruto konvencionalna i ispravna (to samo ona misli), što često vodi ka sadizmu, tj. ugnjetavanju u svakom smislu. Iako se krije iza morala,čovjek ovih osobina je u suštini lažno moralan. Apsolutno je nesposoban da se oslobodi unutrašnje praznine, kao i sposobnosti da se promijeni. Sitničav čovjek ima neopisivu želju da traži u svemu i u svakome mane i nedostatke. Ako ih i nalazi, on to ne radi iz želje da tom nekome ukaže na njih i pomogne u njihovom savlađivanju i otklanjanju, već iz potrebe da nahrani ono malo svoje sitničave duše.
Dok ovo pišem,stalno mi je u glavi prisutna ona rečenica koju mnogi smatraju kao vrlo značajnu i potrebnu da bi se funkcionisalo u skladu sa redom. A glasi-stvar koju uzmeš i kojom se poslužiš vrati na svoje mjesto. To je tačno,ali nije pravilo! Sitničav čovjek bi me sada vjerovatno pokušao da razuvjeri i ubijedi u suprotno, ali ostao bi samo na pokušaju. Naime, jasno mi je da se ta uglavnom prihvaćena rečenica odlično primila na sitničarsko tlo, jer hrani i one druge klice koje su vještački stvorene u njihovim laboratorijama cjepidlačenja i gubljenja dragocjenog vremena.
Dakle,ja jesam da se stvar kojom smo se koristili vrati na svoje mjesto, ali ne pada mi na pamet da to smatram svojom vrlinom. Ili da kinjim sebe ili druge ako taj „grandiozni” čin nije ispoštovan „po protokolu”.
Sistematičan čovjek sa velikim zadovoljstvom od muve pravi magarca,tj.voli da dramatizuje sve ono što je apsolutno nebitno, pa i nemoguće dati mu bilo kakav značaj. Cjepidlaka čitavog svog mučeničkog života sakuplja te sitne netrpeljivosti u sebi i s vremenom i ne primjećujući da njemu ima sve manje mjesta za lijepo i dobro. Kao kad korov prekrije neodržavan cvetnjak. Može li se ovakvom čovjeku predložiti da očisti korov koji njegovom pogledu sakriva cvjetove,koji rastu ispod? Može li mu se sugerisati i savjetovati da pokuša i da vidi koliko se lijepih i pozitivnih ‹›sitnica›› skriva u svakom čovjeku u svakoj životnoj situaciji , pa i u njemu samom? Ubijeđena sam da je to nemoguća misija.Nisam isključiva,ali zaista mislim da je njihova potreba da ostanu na strani zadovoljenja sitničavih i okupirajućih bemislica mnogo jača od bilo kog pokušaja da može mnogo šire,dublje i bogatije.Uski su i suviše njihovi vidici i suženi putevi svijesti.
Dakle,sitničar se kači na svaku sitnicu i na njoj ‹›istrajava››, jer ne uspijeva da razlikuje suštinsko od sporednog,važno od nevažnog. Zato mu se čini da je sve podjednako i sudbonosno važno. Tako da izbor paste za zube(a bogami i cipele) isto onoliko koliko i izbor stana.Greška u pisanju za njega ima isti značaj kao i pogrešan izbor saradnika ili partnera. Zato je nesnosno oprezan i sumnjičav. Oklijeva,odugovlači jer se boji da se svaka greška i svaki makar i najmanji propust mogu pokazati kobnim. Sitničav čovjek je onaj koji ima tjeskoban osjećaj da će se srušiti čitava zgrada, ako se okrnji makar jedna cigla. Kod njega sve mora biti u redu, ali u onom redu za koji on misli da je pravi,jer mu nedostaje onaj duboki unutrašnji,koji počiva na uvidu u suštinu stvari,na razumijevanju cjeline i na sposobnosti da se ‹›uhvati›› ono bitno. Smisao,stvar i cjelina mu uvjek izmiču. Zato je sitničav čovjek stalno uplašen i u grču. Svaka promjena mu se čini opasnom jer razara njegov s mukom uspostavljeni sitničavi red. Svaki mu se zamah čini bezumno smjelim,jer otvara novi prostor koji neće biti u stanju da kontroliše.
Međutim, život se svakodnevno igra cjepidlačkim nastojanjem da se njime ovlada. Život je beskonačna tajna i čarolija izazova,da bi mu jedna cjepidlaka tražila „dlaku u jajetu”.
Zato,ne budite ni jednog trenutka skloni ovom štetočinskom uništivaču zdrave svijesti. Ne budite ni blizu ovim džangrizavim nasilnicima vaših nepreglednih prostora i puteva. Ne sitničarite i ne cjepidlačite,nema se vremena za to! Ja ga, srećom, nikad nisam ni imala, niti ću. Ni ja ni moj bič. Jer sitničavost je kič….
(Autor je pjesnik)