Piše: Dragan Mraović
Duško Marković, milogorski premijer u pokušaju, reče da „nema potrebe za posrednicima oko srpske zajednice u Crnoj Gori“, ali ima potrebe da „moja vlada bude u kontaktu sa vama svaki mjesec“ napomenu milogorskoj mjesnoj zajednici u Lovćencu.
Čuvši to Gospodarčić je odmah prekrstio srpske vitezove u „srpsku manjinu“ u Crnoj Gori. Na to Nebojša Medojević skoči na noge lagane: „Vučić kaže da su Srbi manjina u Crnoj Gori. E moj Vučiću, tugo tužna. Idi kod Caneta za bonus“.
Ali Gospodarčić odbrusi da je to bio lapsus, jer „u Crnoj Gori postoji srpska zajednica, a ne nikako srpska manjina.“ I sada, kada se spoje izjave Markovića o „srpskoj zajednici“ i Gospodarčićev lapsus, onda se dobije duplo golo!
Ali, Dušan s imenom srpskog cara roda Nemanjića od Ribnice koji su „okupirali“ milogorce, još kada su bili Srbi, i sa srpskim prezimenom, a milogorskim pedigreom, jer je i Kraljević Marko bio vazal, a svejedno je čiji si – turski ili evroatlantski – vazal si, reče, bez lapsusa, da je demarkaciji granice sa „Kosovom“, za Crnu Goru završena. Gospodarčić oćuta da to nije završeno što se tiče Srba, odnosno da je Kosmet srpska teritorija i ne zapita milogorskog premijera u pokušaju, ko ga je ovlastio da trguje Svetom Srpskom Zemljom?
Zašerbetio je Duško da je „sve na strani Kosova“, a da su odnosi sa Srbijom „najbolji u poslednjih 20 godina“. Gospodarčić se pridružio ovom licemjerju o najboljim odnosima kojim osipa svoje glasove na narednim izborima, jer fitilj srpskoga naroda je pri kraju. Nikada gori odnosi u istoriji nisu bili, zato što je Marković na strani narko-države čije pravo ime je zaboravio! Kosovo i Metohija, Kosmet se zove ta srpska i crnogorska gruda, Markoviću, ne „Kosovo“! Ima li kod milogoraca ičega na strani Srbije, osim ovakvih licemjernih, ispraznih i bljutavih fraza?
Ne mogu se Srbima dijeliti mletački barjaci, a secesionistima srpska kosmetska granica. A i kada bismo dijeliti htjeli ono što se ne dijeli, Metohija bi bila crnogorska, Kosovo srpsko, a sve zajedničko i ništa ne bi bilo albansko. Naši stari to nijesu dijelili, jer se srce ne može dijeliti nadvoje, osim sabljom. A Marković koji baš tom sabljom podjele vitla, tvrdi da su odnosi „najbolji u poslednjih 20 godina“. Zar je moguće da taj udbaški amater ne zna šta Srbi u Srbiji misle o njegovom Gospodaru i njemu? E moj Markoviću „tugo tužna“, kako bi rekao Nebojša Medojević!
Reče još čuvar Gospodarevog mjesta premijera da on „podstiče poziciju srpske zajednice“, čime je pokazao da ne smatra Srbe narodom u Montenegru, već nekakvom neodređenom zajednicom. Jer, nisu Srbi u Crnoj Gori mjesna zajednica, no najbrojniji narod.
„Zajednica“ je niža društvena kategorija i od „nacionalne manjine“ i kao takva kategorija nema politička prava nigdje u svijetu. Milogorsku mjesnu zajednicu u Lovćencu Marković naziva „predstavnicima crnogorske nacionalne manjine“, dok su mu Srbi u Crnoj Gori samo „zajednica“.
Gospodarčić nakalemi sa svoje strane da milogorske odluke ne doživljava kao prijetnju, pa ni ovu trgovinu srpskom granicom, odnosno teritorijom. To je lapsus nad lapsusima! Ali, bi li bio lapsus za milogorce da je Srbija rekla za Prevlaku da je sada „sve na strani Hrvatske“. Bi li takav stav Srbije, kao diplomatski reciprocitet u odnosu na Markovićevu kosmetsku demarkaciju, bio prijetnja milogori? Kako bi mu se činilo da malo Gospodarčić istrguje sa Hrvatima njegovu granicu?
Dvojici premijera diplomatija nije jača strana. Čemerna je njihova virtuelna slika naših odnosa, jer oni su tvorci „najgorih odnosa u posljednjih 20 godina“ između Crne Gore i Srbije.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)