- Piše: mr Brano Bulatović
Uoči očekivane odluke krnjeg i na Katnićevim projekcijama zasnovanog parlamenta da ratifikuje sporazum o pristupanju Crne Gore NATO, ne mogu a da sebe i građane ne podsjetim na nekoliko činjenica koje govore, ne toliko o odnosu crnogorskih vlasti koliko o nedostatku najosnovnijih moralnih postulata i principa od kojih poodavno boluje crnogorska državna politika. Krenimo redom.
Samo dan nakon što je američki Senat dao zeleno svjetlo za prijem Crne Gore u NATO alijansu, premijer Duško Marković, slavodobitno izjavi da je ta odluka OBRADOVALA SVE DOBRONAMJERNE GRAĐANE!!!
Da se zaključiti da su svi oni građani Crne Gore koji ne podržavaju ulazak njihove zemlje u društvo osvjedočenih nasilnika i ubica, a nema ih mali broj, NEDOBRONAMJERNI. Zaista izjava koja predstavlja svojevrstan politički genocid i zaslužuje posebnu psihoanalizu autora. Jer, u demokratskom svijetu, kojem navodno hrli Crna Gora, nije poznato da vlast na taj način kvalifikuje i doživljava svoje oponente, niti ih diskriminiše i proglašava neprijateljima sopstvene zemlje. Ovakvo nešto, u vremenu modernih civilizovanih država, moguće je izgleda samo u Crnoj Gori, zemlji svakojakih čudesa. U zemljama, a malo ih je, koje bježe od samih sebe, pokušavajući da "novim carevim odijelom” sakriju sopstvenu golotinju i sramotu. A nas "nedobronamjerne” kako nas proglasi premijer, koji je po funkciji u svim normalnim zemljama premijer svima, nas "nedobronamjerne” kojih je za najmaanje dvadesetak procenata više od „dobronamjernih”, odluka da Crna Gora bude u društvu onih koji su je besomučno bombardovali, ubijali njenu djecu i građane, zatrovali zemlju i vodu osiromašenim uranom i ostavili nam zlo koje će nas trovati i ubijati sve dok je svijeta i vijeka, jednako je i postidjela i uvrijedila. Jer, ovakva podanička, kukavička i od naroda odaljena politika nije zabilježena u istoriji Crne Gore. Od Crne Gore i njenih građana se traži totalna amnezija.
Traže od nas da zaboravimo Murino i njenu djecu, da zaboravimo Danilovgrad i prvu žrtvu NATO agresije, malu Milicu Rakić, voz na grdeličkom mostu, Aleksinac, Košare, da zaboravimo razorene puteve, srušene mostove, razorene fabrike... Da zaboravimo da su nas bombardovali bez odluke Savjeta bezbjednosti, jer smo se našli na putu njihovih planova i interesa. Traži se od nas da zaboravimo na Kosovo, na svete lavre koje su svjedoci našeg postojanja i trajanja. Da zaboravimo na bitke i pobjede, da zaboravimo ko smo i od koga smo.
Traže od nas da zažmurimo pred istinom da smo kao narod po broju kancerogenih oboljenja na prvom mjestu u Evropi. Traže od nas da upremo u oko onih koji ni dan danas ne znaju za grobove svojih najmilijih. Da budemo ravnodušni prema plaču i leleku naše braće, koji ne mogu ni svijeću da zapale na porušene i zatravljene grobove svoje djece. Traže od nas ne samo da zaboravimo ono što se ne da i ne smije zaboraviti, već i da oprostimo ono što kao narod nijesmo nikom, i da krvnika zagrlimo kao brata. Da kao žrtve zapjevamo odu dželatima, da kleknemo pred njih i poljubimo njihove ruke i skute okrvavljene krvlju naše djece i naših roditelja. Da pljunemo na Njegoša, na sve Petroviće, na Obiliće i sve one koji su nas zadužili. Traže od nas da budemo „dobronamjerni” i pomirimo se sa činjenicom da će koliko sjutra sinovi Crne Gore, bez obzira koje su dresove nosili njihovi očevi, ginuti za interese krojača novog svjetskog poretka na adresama koje danas samo možemo da naslutimo, a koje su od Crne Gore hiljadama kilometara daleko.
I dok se od Crne Gore traži da ćuti i trpi, da pogne glavu i prinese je na NATO panj, novoprimljeni član francuske akademije Andrej Makin, u svojoj pristupnoj besjedi, optužio je svoje kolege za saučesništvo u NATO zločincima, zbog ĆUTANjA. Naše akademike niko i nikad nije trgao iz sna samodovoljnosti i akademskog mira, koji su ljubomorno čuvali i onda kada je grmjelo i sijevalo.
Sasvim „nedobronamjerno” pitam se koliko je vlast Crne Gore saučesnik u svemu tome? Da li se učlanjenjem u NATO klub Crna Gora definitivno odrekla prava da traži makar kršteno izvinjenje i nadoknadu pričinjene joj štete? Da li je ovim činom postala saučesnikom svih prošlih i svih budućih nepočinstava ove krajnje beskrupulozne grupacije u službi američkih interesa, od Libije, Iraka, Sirije, do granica Rusije?
Ali ono najnovije bjekstvo crnogorskih vlasti od volje i interesa svojih građana, kukavički strah da tu volju testiraju na najvažnijem političkom pitanju ovoga vijeka, predstavlja kolektivno raspeće bez primjera. Prisjetimo se samo priznavanja kvazidržave Kosovo, sankcija vjekovnom prijatelju i zaštitnici majci Rusiji, kako su je zvali naši preci, pa krađe i prekrađe srpskog jezika, nasrtaja na sam državni temelj, Srpsku pravoslavnu crkvu, himne, zastave, i tako dalje i tako dalje.
Ali, ono što oni koji će na istorijskom Cetinju, kao onog 12. jula 1941. ponovo zagrliti dušmane, ne smiju da zaborave, jeste činjenica da u ovom narodu svaki 12. ima i svoj 13. i da "nedobronamjerni” građani Crne Gore kojih, da opet podsjetim ima dvadeset procenata više od "dobronamjernih” neće tek tako lako svezati NATO lancima.
Jer, sramota bi nas mogla nadživjeti.