-Autor: Nadežda Milenković

S tom razlikom što likovi u crtaćima ne podliježu ovozemaljskim zakonima – mogu, na primjer, da hodaju po vazduhu, doduše samo dok ne pogledaju nadolje – dok likovi u vlasti ne podliježu zakonima ove zemlje.
U najgorem slučaju, a najgori slučaj je da neko pokuša da ih prizove zakonu, braniće se sa: to nisam ja, to je moja Šauma. I biće izuzeti od zakona jer je lična karta ukradena, a potpis falsifikovan kao što je lijepo utvrdio neutvrđeni bugarski grafolog.
A ako se ipak utvrdi da nije odgovorna Šauma već neko iz vlasti, onda će se odmah ”utvrditi“ i da je sasvim prihvatljivo objašnjenje da neko dvadesetak puta skokne do Kanade kako bi od tetke donosio po deset hiljada eura. Ili da desetak hiljada ljudi pronađe svako po dvojicu dobrovoljaca koji će na svoje ime uplatiti vladajućoj partiji po 40.000 dinara.
A ako nije ni Šauma, a ne može ni da se nategnuto objasni, oglasiće se viši sud u liku ministra prosvjete i objasniti da doktorati ne mogu da se retroaktivno ponište jer bi se tako ukaljao ugled onih koji su ih plagirali. Jer plagijatori imaju porodice pa nije red da se pred njima brukaju kao što su se već obrukali pred akademskom i širom zajednicom.
A ako nešto ipak stigne i na pravi sud, neće se suditi ni po babu ni po stričevima već po – braći i žandarmima. Pa će se donijeti presuda da su žandarmi krivi za zlostavljanje i mučenje brata tadašnjeg premijera a sadašnjeg predsjednika države kao i brata tadašnjeg a začudo i sadašnjeg gradonačelnika Beograda. Što je sasvim očekivano. U crtanom filmu. Jer se u crtaćima ne postavlja pitanje kako je nešto moguće. Kako je moguće da se utvrdi krivično djelo za haški Tribunal (zlostavljanje i mučenje!) a dobije uslovna kazna? Ili, ako nije utvrđeno, zašto su uopšte kažnjeni pa makar i uslovno? Naravno, van crtanog filma bi se neko zapitao i kako je moguće da su u tom incidentu učestvovala i vojna lica na dužnosti kad im dužnost nikako nije smjela biti da obezbjeđuju braću funkcionera?
Ali, pošto je u pitanju crtani film i to najčešće onaj u kojem Patak Dača i bokserski sudija (slučajno takođe patak) pokazuju na sirotom Lovcu Elmeru koji su udarci nedozvoljeni, vlast će nastaviti da nam demonstrira šta ne smije da se radi. Pa će ličnim primjerom pokazati koje su riječi zabranjene u Parlamentu (”kuso i repato”), kakve se uvrede ne smiju upućivati poslanicima (”žuti lopovi”, ”treba vam ljekar ili psihijatar”, ”očigledno se razumijete u prevare”…), kako se ne smije neosnovano tvrditi da su politički konkurenti počinili ubistvo (”poznato je”) a da njihove supruge trguju drogom (”šefica narko-tržišta”) dok su novinari i urednici plaćeni milionima da kritikuju vlast (”ološ”)…
A šta je sve još nedozvoljeno (opoziciji i objektivnim medijima) vlast će nam demonstrirati već u prvom sledećem javnom nastupu.
Peščanik.net