Uporno ponavljam i ponavljaću: s ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika Crna Gora može biti najbolja evropska država -sve sem najbolja evropska država je neuspjeh i nesposobnost. Onoliko koliko su mi mediji omogućili rekao sam to još prije 26 godina (1990.), i ne samo rekao nego i predložio konkretan način kako da se to ostvari.
Nažalost, zbog katastrofalno lošeg vođenja države, deset godina poslije referenduma, ostvarenje tog cilja je neuporedivo teže nego ikad ranije. Više puta sam javno rekao da su rezultati sadašnje vlasti, prije svega rasprodaja privrede i teritorije i divljačko razaranje obale, ravni veleizdaji države (uvijek naglašavam da ne sudim ljude i njihove namjere nego samo njihove rezultate). Crna Gora je postala ekonomski okupirana država surovog liberalnog kapitalizma sa elementima feudalizma.
Dugotrajno razaranje svih vrijednosti (ljudskih, moralnih, prirodnih i materijalnih) ne bi bilo moguće da je Crna Gora imala kvalitetnu opoziciju. Nažalost, nije. Loša vlast i ništa bolja (a često i gora) opozicija su uzrok crnogorske tragedije.
Kvalitetna opozicija je nasušna potreba Crne Gore i kao nezavisni intelektualac bih rado podržao svaku opoziciju koja ispunjava sledeće uslove:
Prvo, da nije opozicija postojanju države Crne Gore, nego opozicija katastrofalnom vođenju države. Drugo, da je ne vodi mržnja prema vlasti nego ljubav prema Crnoj Gori. Na mržnji, osvetoljubivosti i bilo kojoj drugoj vrsti negativne energije nikada ništa dobro nije stvoreno. Crnu Goru neće učiniti boljom to što će neko ubiti boga u njima i poslati ih u Spuž. Crnu Goru možemo učiniti boljom (za dobro nas, naše djece, unuka, praunuka...) jedino ako se ljudskim kvalitetima, radom i humanom vizijom razvoja Crne Gore uzdignemo toliko visoko iznad njih, da ih više i ne primjećujemo.
Treće, opozicija mora da ima jasnu viziju razvoja Crne Gore i njenog pretvaranja u mudro i humano organizovano i ekonomski jako društvo. Vizija koju sam predložio prije četvrt vijeka (i više puta ponovio poslije toga) je neizbježna osnova za svaki preporod Crne Gore.
Koliko su i vlast i opozicija i građani bez ideja, bez vizije, bez svijesti o vrijednosti Crne Gore govori i tekuća istraga protiv Svetozara Marovića. Samo naizgled ću skrenuti s teme. Zamislite da ste najbolji fudbaler svijeta u naponu snage pred kojim je još duga igračka karijera. Ako vam ukradu 50 miliona, napravili su vam veliku štetu, ali ako vam polome obje noge uništili su vam budućnost. Svetozara Marovića optužuju za pljačku. Ono što je žalosno je da koliko znam u Crnoj Gori niko nije shvatio da ga optužuju za potpuno beznačajnu stvar. Čak i ako je ukrao milijardu, to je sitnica u poređenju sa štetom od divljačkog razaranja obale. Obala je bila naše bogatstvo, naš resurs, pametno iskorišćena obala je mogla biti jedan od temelja trajnog blagostanja Crne Gore. Svojim ogromnim doprinosom razaranju obale, Svetozar Marović je ukrao i uništio ne samo našu budućnost nego i budućnost još nerođene djece. Skoro da mi dođe da ogorčeno kažem „oslobodite Marovića“, ako mu ne sudite za glavni zločin oprostite mu i sporedne zločine.
Ostalo je nepunih pet mjeseci do oktobarskih izbora. Mislim da je nerealno da opozicija ovakva kakva je dobije izbore. Dobro je za opoziciju što su građani veoma nezadovoljni vlašću, ali je loše za opoziciju što građani opravdano ne vjeruju u sposobnost ovakve opozicije da Crnu Goru učini boljom.
Da počnem od Demokratskog fronta koji ima najgore moguće ocjene po sva tri gore navedena kriterijuma dobre opozicije. Da je bog dao Đukanoviću moć da stvori opoziciju koja mu najviše koristi ne bi mogao stvoriti bolju od Demokratskog fronta. Demokratski front pokazuje koliko čovjeku može puno da pomogne neprijatelj zaglupljen mržnjom i ekstremizmom. Poslednji primjer su slike iz crnogorske skupštine, kojih kulturan čovjek može jedino da se stidi, slike koje su na sramotu Crne Gore obišle čitav svijet. U tom nemilom događaju, bez obzira na to šta mislio o njegovom vođenju Crne Gore, Đukanović ispada veličina u poređenju sa Demokratskim frontom.
U zdravijem dijelu parlamentarne opozicije imamo dvije grupe između kojih postoji generacijski jaz (što uz dobru volju sa obje strane može biti snaga). Prvu grupu predvode politički „starci“ (ne mislim time ništa loše, i ja sam u godinama), po azbučnom redosledu: Krivokapić, Lekić, Milić, Rakčević, dok drugu grupu (Demokrate) predvodi dvostruko mlađi lider Aleksa Bečić.
Pred „starcima“ je istorijska odgovornost da stave interes Crne Gore i njenih građana na prvo i jedino mjesto; da se zbog dobra Crne Gore uzdignu iznad ličnih interesa i mogućih međusobnih netrpeljivosti. Njihov najbolji potez je da njihove partije prestanu da postoje pojedinačno, to jest da se odmah ujedine i formiraju jaku zajedničku opozicionu partiju (u skladu sa principima kvalitetne opozicije koje sam objasnio) kao osnovu za spas Crne Gore. Ne postupe li tako, razjedinjena opozicija će sigurno izgubiti oktobarske izbore, a uništavanje Crne Gore će biti definitivno dovršeno u naredne četiri godine. Opozicija nema pravo da izgubi izbore; ukoliko izgubi izbore zbog nesposobnosti lidera da djeluju kao jedan, svi će oni ostati u istoriji kao trajni krivci što nije iskorišćena poslednja šansa za zaustavljanje crnogorske tragedije.
Takva jaka zajednička partija i dobra saradnja sa mlađanim Demokratama mogla bi biti osnova da Albanci, Bošnjaci i Hrvati preispitaju svoju saradnju sa DPS-om. Svi oni žele bolju Crnu Goru. Još ima nade za oktobarske izbore, ali teška vremena zahtijevaju izuzetne i hrabre poteze. Za početak: „Starci“ svih partija, ujedinite se!
Skoro da mi dođe da ogorčeno kažem „oslobodite Marovića“, ako mu ne sudite za glavni zločin oprostite mu i sporedne zločine
Na mržnji, osvetoljubivosti i bilo kojoj drugoj vrsti negativne energije nikada ništa dobro nije stvoreno