Autor: Milan Ružić
Srbijo, najdraža, i zvanično su te dovukli do dna. Nisi ti mogla sama pasti bez naše pomoći. Ako je iko pomogao u padu Srbije, pomogli smo mi – Srbi. Ali, kao što to najčešće biva, na nagovor onih koji to nisu. Ovoga puta je sva nada otišla negdje daleko. Plači, Srbijo, jer si otjerala svog najmilijeg sina, a ujedno i svoga oca! Već u daljini čujem kako zvona sa naših crkava gube snagu jedno za drugim. Crkve se skrivaju pod vodu ili u nekakvo rastinje samo da ovo ne gledaju. U tu vodu i u to rastinje isto tako nisu otišle bez naše pomoći.
Iz Novog Pazara je, Srbijo, istjeran Sveti Sava. Istjeran je jednoglasno! Protjeran je zbog sedam miliona eura! Dakle, zbog strane valute i zbog stranca. Najuren je iz svog grada, a čim su to svi dozvolili bez ijedne riječi, onda slobodno mogu reći da je protjeran i iz cijele zemlje. Škola u Novom Pazaru koja je nosila ime „Sveti Sava“ kao što školi jedino i dolikuje, sada je dobila ime „Halif Bin Zajed el Nehjan“!
I šta ćeš sad, Srbijo, bez krsta, bez škole, bez Save, bez sebe? Gdje si pošla bez kape i bez Oca? Kuda si se zaputila kad se na mjestu tvog rođenja i nastanka naseliše oni koji se ne služe ni čašću, ni dobrotom, ni svetošću? Odoše ti sveci, Srbijo! Odoše ti ljudi! Odoše ti djeca! Ko će ostati, Srbijo? Ostaće ti pantljičare, ukoljice, kvazidemokrate, oceubice, izdajnici, mutivode, satrapi i tuđi poslušnici i obožavatelji! Nijedan čovjek ti neće ostati, Srbijo!
Da je neko nekad napisao priču o tome kako je jedan narod, nekada veliki i sveti, napravio svoju državu, pa je onda prodavao, a onda je u dijelovima nasleđivao i vraćao čupajući je od dušmanina svojom krvlju, pa se ta krv od strane unuka i sinova tih istih junaka prodala za male pare i taj narod svoju zemlju uništio, a sebe zamijenio drugima, šta bi se moglo reći? Ništa! Svi bi mislili da je u pitanju bajka. Međutim, u bajkama dobro uvijek pobijedi zlo. Danas je, Srbijo, jedino veliko dobro koje nam je ostalo, a to je Sveti Sava, izgubilo bitku sa naprednim Srbima i njihovim šaptačima koji samo u euro vjeruju.
Već vidim Rastka koji, sa velikim bolom u duši i suzom u oku, ponovo bos hodi po zemlji iscijepane mantije i opet udara, u dubini noćnog mira, na kapije zatvorene svetogorskog manastira i moli da otvore mu teška vrata. Da je imalo pravde u ovoj zemlji, cio bi narod pohrlio za Savom u manastir da ga nekako ubijedi da se vrati, a ujedno da i od Boga izmoli oproštaj, jer je ovim uvrijedio i Njega. Za mnogima smo narode dužni potrčati, jer smo sve što valja protjerali, prokazali i unesrećili. Kad smo već za svim onim dušmanima trčali i prisvajali ih, onda za svecima moramo. Ako ovako nastavimo, a nikoga osim nas više nema, šta mislite, koga ćete protjerivati nego jedni druge?
Narod zbog kojeg je Rastko postao Sava sad ga opet vraća na njegovo svjetovno ime, dok je duhovno negdje sakrio od sebe i od drugih, a sve zarad nekih miliona. Sveci nas barem nikada nisu ostavljali u nevolji, a ni u dobru. Ko posle ovoga bude imao obraza da se na Savindan pojavi i Savu slavi, taj ništa ljudsko u sebi nema ako prije toga nije digao svoj glas protiv Savinog progona.
Putuj, Sveti Sava! Putuj za Šantićem, Njegošem, Andrićem, Desankom. Putuj za Principom i svetim vladikom Nikolajem. Putuj za svojim Nemanjićima. Putuj za Lazarom, Milošem, za srpskim junacima iz Velikog rata. Putuj za Dučićem, Avom Justinom i Milankovićem. Putuj, oče Srbije, za svojim djetetom koje je sa tobom protjerano iz zemlje koja po njemu ime nosi.
Nađi negdje u dubini svoje svete duše snage, pa oprosti meni i meni sličnima. Oprosti nam što su riječi jedino čime možemo pokušati da te vratimo. Oprosti nam našu slabost pred ovim novim Srbima i njihovom novom braćom, starim dušmanima. Idi, oče Savo, za svim našim protjeranim srpskim velikanima i svecima. Putujte zajedno do nekog mjesta koje vam se učini dovoljno dobrim na neku novu staru Srbiju i u njoj živite onako kako ste zaslužili. Upamti, oče Savo, i upamtite svi vi srpski oci, sveci, mučenici i velikani – molićemo jedinog Oca našega i vašega da se jednom vratite i činićemo sve da se to dogodi, jer ima još nas koji ćemo progon vaš oplakivati, a vašem povratku se kroz molitvene suze nadati.wwwiskra.co